Knin: u sjeni afera živi grad

U jeku afere koja se veže uz ime bivše gradonačelnice Knina posjetili smo grad prepun teških ljudskih priča, ali i onih inspirativnih koje ulijevaju nadu.





"Pođem u grad nešto rješavati i automatski ponesem kavu i bombonijeru. I onda kažem: Čekaj, pa danas ne trebam ništa od njih". Govori nam to jedan Kninjanin. Opisuje mentalitet kojega se, kaže, teško riješiti. Naravno, nikako ispred kamera.

Mediji upravo serviraju detalje upravljanja bivše gradonačelnice Josipe Rimac. Jedni ih gledaju s podsmjehom. Kaži, "sve se znalo". Drugima je žao jer, vjeruju, dobro je počela. U prvim godinama mandata uredila je, kažu, gradski trg.

U potrazi za boljim životom

Dok prate vijesti o nekretninama i bivšoj gradonačelnici, obitelj Zelenika koja živi u njegovoj okolici s dvoje male djece i trećim na putu - nada se svojoj.

U potrazi za boljim životom, Dražena Zelenika je prije dvije godine iz BiH doselila u Hrvatsku. Počelo je dobro, suprug Renato dobiva posao u Dubrovniku. Uređivao je vrtove, čistio kanale. A onda, prometna nesreća. Cijela obitelj bila je u vozilu.



Dražena završava s teškim ozljedama. Gubi jedno oko, na drugo vidi tek 10 posto.

- Žena je zaustavila automobil nasred ceste iza krivine i on ju nije vidio. Zračni jastuk se rasformirao i ta plastika, kako je ušla u oko, rasjekla ga je. Tako da je lijevo oko otišlo. Desno je bilo oštećeno, 10 posto vidim. Kada skinem naočale, ne vidim ništa, kaže nam Dražena.

Suprug Renato, koji je bio za volanom, ne može ni razgovarati o kobnom danu. Dražena više ne može sama, ne snalazi se vani, po kući, kaže, nekako i uspijeva. Renato ne može raditi, ostaje kod kuće, skrbi za nju i djevojčice.

Nakon nesreće doseljavaju u Golubić u okolici Knina zbog manjih troškova života i u nadi da će riješiti stambeno pitanje. Žive kao podstanari. Ako vlasnik uspije prodati kuću, ostat će na ulici. S još jednim djetetom, tek rođenim.

Žive od socijalne pomoći. Od 1600 kuna, 800 odlazi na mjesečnu stanarinu, druga polovica ostaje za režije i hranu. Pomaže i Caritas.

Neimaština i oko njih. Oko jezera Golubić, kažu nam mještani, "90 posto njih je na socijali".

Život na "socijali"



Antu Ilića zatekli smo u ribolovu. Još jedna teška prča. I on je dio statistike.

- Živim od socijale već pet godina i nikad se nije povećala, samo skidaju. Tisuću i pol sam imao, sad sam pao na 950 kuna, kaže nam.

Radio je u Benkovcu kao zidar. Prije tri godine teško je nastradao. Pao je s krova.

- Sve živo polomio, i noge i ruke. Imao sam izljev krvi u mozak. Preživio sam. Doktor je rekao, od stotine, dva tri prežive, ti si treći ostao živ, prisjeća se.

Kao i mnogi mještani, sa suprugom preživljava od sezonskih poslova - branja grožđa, smilja. Oboje su oboljeli, ne znaju hoće li ove godine uopće na plantaže. Za dobar ručak, kaže, potrebno je uloviti pet, šest riba, "a mjesec dana prođe da ne uloviš nijednu".

Veliki dio kuća danas zjapi prazan, stanovnici iselili.

Priroda nestvarno lijepa. Da imaju novca, mladi bi, kažu nam ribolovci, živjeli i na vrhu Dinare. 

- Ja imam troje djece, nijedno nije sa mnom. Gdje su? U njemačkoj, svugdje. posla nema, nema ništa, što će? Što ćeš mu priuštiti? Da hoće stvarati život, kako će? Nema, govori nam Bože Žigo iz Golubića.

Lokalna politika vidljiva i na jezero na kojem pecaju. Ranije je tu, kažu nam, bilo kupalište. Sada - mulj i nesnosan smrad. Pet godina pokušavaju ukloniti kolektor kojim se distribuira otpadna voda.



- Oni za izbore nama sve nešto sve nešto obećavaju, ali na kraju od toga nema ništa, kaže nam rezignirano Anto Ilić.

Reakcija na privođenje Josipe Rimac: apatija.

- To nije ništa čudno. To se sve vidi, to se sve zna. I to je tako i uvijek će biti tako. Kriminal je najstariji na svijetu zanat bio, i ostat će. Jači tabači, manji kmeči, kaže nam Žigo.

A jači, izabrani, je trebao zaštititi manjeg. Na administrativnu korupciju i manjim mjestima teško je zviždati. Jer strah od odmazde, da bi moglo biti i gore, je paralizirajući. Jači s time, valjda, i računa.

20 dugih godina

Obitelj Zelenika papire za stambeno zbrinjavanje predala je u rujnu 2019. Svjesni su da neki čekaju godinama. Poput Ružice Jurišić iz Knina koja čeka već dva desetljeća.



- Čekamo već dvadeset godina. Živimo tu i planiramo ostati u Kninu, ali ništa se ne rješava. Jer ovdje ima ljudi kojima se riješi stan, dobiju i prodaju, novce u džep i odoše. A mi koji živimo tu i koji planiramo ostati tu, ništa. Znate da u Kninu, ako nemaš vezu, ne možeš ni postići ništa. Ima ljudi koji su došli npr. prošle godine i oni su već riješeni. A ti si tu dvadeset godina i ništa, ogorčena je Ružica.

Djeca su joj odrasla u podstanarstvu, ne mogu ništa ulagati niti raditi jer kuća nije njihova, kaže.

"Moralni pad pojedinca je moralni pad čitave zajednice"



Vijesti je ovih dana mučno slušati. O bivšoj vlasti puno ne žele, o novoj govore s oprezom i u nadi da će i njima biti bolje.

- Kako je došao gospodin Marko na vlast, sve je u redu. Ja sam nakon 50 godina dobila posao za stalno. Moj posao je dosad bio samo riba, to što moram u Drniš. Vinograd, riba, smilje, to su mi poslovi bili. I sad imam stalni posao, nakon 50 godina, govori Ružica.

Marko Jelić (Nezavisna lista) porazio je Josipu Rimac 2017. na izborima za gradonačelnika. Građani mu, kaže, kucaju na vrata, najviše zbog stambenog pitanja. Kaže i da je prilika ranije dana "drugorazrednima, trećerazrednima", dok su je oni dali mladima.

- Ja više ne znam tko se zapošljava u gradskoj upravi i to me nije briga. U to se ne želim miješati. Daj ljudima da rade i pusti ih da dođu do izražaja. I onda se sve mijenja. I tako ćemo promijeniti i ovu sredinu, čitav ovaj kraj i čitavu našu zemlju. A s druge strane, neće biti korupcije. Jer to stranačko uhljebljivanje ljudi i potplaćivanje radnim mjestima, tjera ljude odavde. Vidite, u Knin vam je nakon Oluje došlo jako puno kvalitetnih osoba, liječnika, inženjera, pravnika, profesora, svega. Ali oni su bili stavljeni u zapećak, jer je prilika data onima koji su drugorazredni, trećerazredni. S drugorazrednim i trećerazrednim možeš upravljati. I onda naravno da, kad imaš takvu logiku funkcioniranja sustava, da bi sebe očuvao na mjestima gdje si ti, a i ti si očito drugorazredni, onda želiš potkrepljivati drugorazredne, kaže.

Kada živite u maloj sredini, dodaje, moralni pad pojedinca je moralni pad čitave zajednice.

- Jer naša zajednica je mogla i trebala primijetiti da nešto ide krivo. Možda je i primjećivala, ali nije imala dovoljno hrabrosti da se jasno postavi prema tome i onoga koji ide moralnom nekakvom nizbrdicom, stranputicom, da ga na vrijeme korigira, kaže.

"Nikada nije problem u prvom čovjeku"

Nikada, dodaje, nije problem u prvom čovjeku.

- Počevši od Hitlera koji je imao Goebbelsa, od Staljina koji je imao Beriju, do ne znam koga sve. Znači uvijek vam je problem drugi. Jer dok nema drugog, ovaj je smiješan!, kaže.

Ne može biti uvijek samo jedan kriv, poručuje također.

U našoj zemlji, kako mi volimo tražiti vođe spasitelje, tako volimo tražiti pojedince krivce, zaključuje.

Selo je na prvi pogled pusto, no nailazimo na jednog mladića kojemu je tu, kaže, lijepo. Muči ga između ostalog - ljubav. Tko će doći živjeti s njim u selu?




- Između fakulteta i velikoga grada, izabrao sam malo, skromno mjesto. Nadam se da ću ovdje naći srodnu dušu i vidjet ćemo što će život odigrati, kaže nam. Tomislav Perić. Ostat će, kaže, ako bude posla. Sve ovisi i o mlađim obiteljima s djecom. Ako oni ostanu, povući će i njih na to, misli.

Zašto Kninjani ne žele o Josipi Rimac pred kamerama, pitamo vlasnika kultnog kninskog kluba A3 Juga Ramljaka.

- Možda su joj nešto dužni, boje se. Ne razumijem, zašto ne bi pričali? - kaže nam.

Šesnaest godina vodi klub, četiri vlasti su se za to vrijeme promijenile, nastavlja.

- Nama je sasvim svejedno tko je na vlasti, mi radimo svoje i radit ćemo po svome. A druga stvar je što netko sada ima više sluha za sve i dat će ruke, kuži priču i pomalo se to sve mijenja, dodaje. 

Kaže kako sada u Kninu ima preko 50 ugostiteljskih objekata.

- Svatko ima svoj đir, svatko ide tamo gdje voli. Išao na urbanu, išao na narodnu.


Njegova je politička stranka, kaže, rock'n'roll, tako stranački nepristran, kaže, može živjeti u Kninu.

- Stranke, to su meni kao sekte. Zašit će ti političku etiketu, kao Jug, jugoslavenski kafić i te gluposti, zato što dolaze svi, sve nacije ovdje. Kao i u svaki drugi kafić u Kninu. Tih problema nema, bila narodna muzika, bilo nešto urbano, bili festivali, koncerti, utakmice. To se ne dijele ljudi. Pa i žene se međusobno, ljubuju, kumuju, to nitko ne gleda, kaže nam.

Njegova je politička stranka, odgovara, rock'n'roll, i tako stranački nepristran, kaže, može živjeti u Kninu.

Njegov je klub nezaobilazna stanica za ljubitelje rocka, punka - i kulture. U njega je doveo bezbroj domaćih i bendova iz raznih dijelova svijeta. U vrtu iza kluba svirala je lani, kaže nam, i Nina Kraljić. Osim koncerata, organizira i predstave i radionice. Zaposlenici i gosti kluba djeluju kao velika obitelj. Vrijeme krate i snimajući prvu kninsku web sapunicu "Esperanza", parodiju na meksičke telenovele. Autor sapunice, Jugov je sin, 24-godišnji Petar.

Knin je rijetko u medijima. Kada jest, teme su uglavnom obljetnica 5. kolovoza, afere, egzodus mladih. Petar i njegovi vršnjaci dokazuju - ne žele otići baš svi.

Afere prolaze, grad živi dalje. Na prvom koncertu koji su organizirali nakon karantene, prepun klub mladih. Imaju li zašto ostati, pokazat će vrijeme.