Priprema hrane na toplini vulkana

Iako su na otoku Sao Miguel krateri vulkana većinom ispunjeni slatkom vodom, termalni izvori i lava nadomak površini dokazuju da je ova zelena ljepotica ispod kore još uvijek itekako vatrena. Vulkanski najaktivniji dio je dolina Furnas u unutrašnjosti, na istočnom dijelu otoka.

Naseljavanje ovog prividno pitomog dijela Sao Miguela počelo je netom prije posljednje velike erupcije 1630. Svakodnevicu gradića u kojemu živi oko 1000 stanovnika i danas remete uzavrela voda i brojni gejziri u njegovu središtu. Možda je upravo zato i ova kuća završila naopačke. Podsjetnik je to na vulkansku aktivnost koja je posljednji puta zabilježena 1957.

No život u vulkanskom krateru ima i svojih prednosti. Ovdje tradicionalno svi, potpuno besplatno, hranu pripremaju na toplini vulkana.

Vulkanske pećnice, fumarole već su generacijama izbušene na najtoplijem dijelu tla nazvanom caldeiras, na obali jezera, zapravo potopljenom grotlu vulkana.

- Kada posjetite Rim, morate vidjeti Papu, a ovdje na Sao Miguelu morate posjetiti Furnas i ove vulkanske pećnice - kaže Marko Aruda, voditelj restorana u Furnasu.

- Na različitim mjestima ispod površine različite su temperature. Najniža je oko 60 stupnjeva, a najviša 94. Ovdje pripremamo jela za restorane u velikim loncima na temperaturi od 89 do 93 stupnja - kaže.

Ako ste pomislili na brzu pripremu griješite, ovo je zapravo potpuno suprotno. Priprema tradicionalnog jela kozido sve je samo ne kratko.

- Donesemo posude s jelom, predamo ih ovim momcima da ih stave u vulkanske pećnice i zatim čekamo 6 sati. Ako želimo poslužiti ručak, posude moramo donijeti u 6 ujutro kako bi jelo bilo gotovo do 12.30. Večeru moramo staviti kuhati sredinom dana kako bi bila gotova do 7 navečer - kaže.

Kada se posude stave u pećnice, moraju se prekriti pijeskom da bi jelo ostalo sočno.

- Najprije stavimo drvene poklopce, zatim ih prekrijemo pijeskom kako bi temperatura bila idealna za pripremu jela u posudama koje smo stavili. U jednu pećnicu možete staviti do dvije posude, ovisno o veličini. Možete staviti dvije manje ili jednu veću jer rupa je duboka oko metar.

Budući da je energija vulkana neiscrpna i besplatna, a pećnica ima više nego dovoljno, ova je usluga besplatna za sve i postala je turistička atrakcija.

Posjetili smo jedinstveno zdanje na otoku, vulkanski ukras jezera. Neogotička kapela na jezeru Furnas izgrađena je od tamnog vulkanskog kamena i jedina je takva na otoku Sao Miguel. Godine 1852. dao ju je sagraditi otočni intelektualac i botaničar Hose Do Kanto kao mauzolej za svoju mladu preminulu suprugu Mariju.

Gospu od Pobjede osmislio je poznati arhitekt toga doba Andre Breton po uzoru na velike europske katedrale. Cijela je od vulkanskog bazaltnog kamena i izgledom odudara od svih sakralnih objekata na otoku koje krase bijela pročelja. Poput crkve u središtu Furnasa.

Kod „Tonija" u središtu gradića kušamo poznato varivo kozido koje smo pripremali na toplini vulkana. Toni je jedan od najstarijih restorana ovdje. Uskoro će slaviti 36. obljetnicu. Specijalizirali su se upravo za kozido.

Jelo je vrlo ukusno, ima kuhane mrkve, kobasica, krvavica, zelja, kuhanog krumpira, teletine. Sve je vrlo dobro kuhano i stvarno mekano. Okusom podsjeća na miks nekoliko naših jela.

Ovaj dio otoka bogat je toplim izvorima. Blagodati prirodnih termalnih kupelji davno su prepoznate, no danas imaju još važniju ulogu.

Nekada je glavni izvor energije na otoku bila snaga životinja, snaga vode i vjetra, a danas su to fosilna goriva struja i termalni izvori. Upravo termalni izvori potpuno besplatno griju većinu kućanstava u regiji Furnas.

Tijekom povijesti stanovnici ove vulkanske regije na Atlantiku doselili su se u malu egzotičnu američku državu, vulkanski arhipelag na Pacifiku.

- Naši su se preci doselili na Havaje. Ukulele, mala gitara karakteristična za Havaje, s ovoga je otoka, iz Portugala - kaže Ricardo Furtado.

Američki konzul Tomas Kipling 1775. prepoznao je prednosti toplije klime zaštićene od izravnog utjecaja Atlantika u vulkanskom krateru Furnas i ovdje zasadio najljepši arboretum na otoku.

Arboretum Terra Nostra svojim posjetiteljima najprije je nudio sjevernoameričke biljke iz Kiplingova rodnog kraja. Poslije su njegovi vlasnici tijekom stoljeća zasadili vrijedne botaničke zbirke iz cijeloga svijeta. Dodani su brojni ribnjaci i bazeni za kupanje s karakterističnom smeđom termalnom vodom.

Voda slična blatnoj zapravo iz bogatog vulkanskog tla ispire velike količine minerala i željeza. Zbog toga je cijenjena kao ljekovita. Prije više od stotinu godina ovdje su se kupali samo privilegirani Portugalci. Danas u termalnoj vodi dolaze uživati turisti iz cijeloga svijeta. Uživaju jer je ondje mirno i mogu se poistovjetiti s prirodom.

A kako i ne bi u ovom zelenom raju sjevernoatlantskog arhipelaga u kojemu raste botaničko blago iz cijeloga svijeta. Raste i oko 400 endemičnih vrsta s ovoga otoka od kojih je posljednja otkrivena tek nedavno, prije 6 godina.