Prijateljstvo iz dubina

Posljednjih nekoliko godina, kada nazovu iz Ronilačkog centra Manta u Komiži, znamo da su pod morem pronašli novi brod, avion, nešto veliko, staro i posebno. I svaki put, naša ekipa pohita put Visa, a zaputi se onamo odmah i jedan Nijemac - Tom Baier.

Onog trena kad su se granice otvorile, već je, sa svom ronilačkom opremom bio na putu za Jadran. Uvijek Komiža, uvijek otok Vis, više od dvadeset godina. Nekad se zaleti za vikend, na jedan zaron.

- Komiža, u biti cijeli otok Vis, a govorim nakon što sam ronio svugdje po svijetu, nema boljeg mjesta za vježbanje. Učenje ronjenja, zarona na otvorenom moru, dubinskih zarona, ronjenja na olupinama, jer ovdje na dnu imate od aviona do brodova, kaže Tom Baier.

Tri su mu desetljeća ronilačkoga staža u perajama i uvijek na Vis vuče i skupinu tečajaca. Nisu to početnici, ovi se ljudi obučavaju za napredna tehnička ronjenja na velikim dubinama. Pod Tomovom paskom.

Tom je i uspješan poslovni čovjek, ima stotine zaposlenih. Desetljeće je proveo u njemačkoj vojsci, obučavajući trupe za preživljavanje u divljini. No, živi za ronjenje. Kao i probrana skupina ovisnika o viškom podmorju, koji su zajedno s ekipom iz komiške Mante trgnuli iz dubokog morskog sna na desetke olupina. U dubini je, tako, nastalo duboko prijateljstvo.

- Njemu je izuzetno drago zaroniti prvi na nekakvu lokaciju. Cijenim tu njegovu ljubav i kad nešto novo pronađemo, onda ga zovem je li zainteresiran. Ako nije zainteresiran bit prvi, onda skočimo mi, ali on u pravilu ne da je zainteresiran nego sjedne u auto i iz Frankfurta dođe i sutra se vrati nazad na posao. Do te mjere je njegova ljubav prema novim podrtinama toliko velika da je to nevjerojatno jer on smatra da je prvi čovjek da je vidio neku kapsulu zatvorenu u vremenu i to ga upotpunjuje, rekao je Lorenz Marović, Ronilački centar Manta - Komiža.

Kao bivši koraljar, Marović na brodu ima svu opremu za pretraživanje jadranskoga dna. No, neumoran je Tom gdje god tajna čeka - hladna mora, topli oceani... .

Tom ni u Njemačkoj ne može bez ronjenja, pa svoje tečajce spušta u potopljene rudnike.

- U Njemačkoj imam dva rudnika koja nam služe za obuku speleoronilaca. Malo je složenije roniti u njima nego u prirodnim špiljama gdje imate jedan tunel koji je probila voda nekada davno. U rudnicima postoji sustav tunela koje su probili ljudi i teško je snalaziti se s toliko smjerova i zato je to najbolji trening za speleoronjenje, a i za ronioce na olupinama. Tu baš trebate koristiti mozak. kaže Tom, poseban čovjek. Teško ga je pratiti, ali lako shvatiti. Pitate li ga što je njemu, uz sve to već doživljeno, izazov, kratko kaže - preživjeti i uživati.