2. srpnja 1991. - Sukob zagrepčana s JNA

Još prije naredbe hrvatske vlade o blokiranju svih vojarni jugoslavenske armije, Zagrepčani su sami željeli spriječiti odnošenje oružja i vojnog materijala za agresivni pohod na Sloveniju.

Kad je 2. srpnja 1991. general Blagoje Adžić, načelnik generalštaba JNA, proglasio nastavak rata protiv Slovenije i kada su jugo zrakoplovi uništili tri odašiljača slovenske televizije, u Zagrebu se oko vojarne Maršal Tito okupilo mnoštvo građana kako bi živim zidom pokušali spriječiti izlazak tenkova iz vojarne. Na goloruke ljude okrenulo se sedam tenkovskih cijevi. Oko vojarne okupljalo se sve više prosvjednika. Neki su na brzinu napravljene Molotovljeve koktele bacali na tenkove. To je kod jugooficira izazvalo bijes, pa su svojim vojnicima zapovjedili da pucaju u civile. U pucnjavi koja je trajala jedan sat, pale su i prve civilne žrtve agresije JNA u Zagrebu.

Sve do konačnog povlačenja jugovojske iz Maršalke u studenom 1991., vojska je, zbog navodne ugroženosti, nebrojeno puta otvarala vatru po Zagrebu. Stanari okolnih zgrada danima su spavali u skloništima dok je u svom bijesu vojska pucala po zgradama, uništavala imovinu i palila stanove. Odlasku jugovojske iz Zagreba, prethodio je sporazum o povlačenju JNA iz Hrvatske.

Naime, blokirane vojarne bile su jedan od glavnih izgovora kojima je jugoslavenska strana opravdavala agresiju na Hrvatsku. Nakon povlačenja, glavni hrvatski grad konačno je oslobođen stalne prijeteće opasnosti. Preko Karlovca jugovojska se povukla u Bihać i Banja Luku, na područje Bosne i Hercegovine, gdje se već nazirao novi krvavi rat.