1. srpnja 1220. - Sunčane naočale

Od samih početaka čovjek je imao potrebu zaštititi svoje oči od sunčevih zraka, tako da su arheološka iskapanja otkrila da su još u prapovijesti Eskimi nosili jednostavne naočale izrađene od životinjske kosti s malim prorezom koji bi na polarnom ledu umanjivao učinak zasljepljujućeg sunca.

Osim kao zaštitu ljudi su se naočalama koristili i kako bi im se svijet činio ljepšim i drugačijim nego što je uistinu, pa postoje rimski zapisi prema kojima je car Neron gledao gladijatorske igre kroz raznobojne leće od brušenog dragog kamenja. No prvi pronađeni zapis o sunčanim naočalama kakve danas poznajemo seže u Kinu gdje je 1. srpnja 1220. jedan trgovac zabilježio isporuku naočala.

Izrađene od stakla začađenog dimom, bile su statusni simbol i nosili su ih ponajprije bogati ljudi. Ni te naočale nisu bile namijenjene zaštiti od sunca, nego da drugi ljudi ne vide emocije osoba koji ih nose. Posebno su se rado njima koristili suci kako optuženici ne bi mogli razaznati što misle. Oko 1400. godine naočale iz Kine stižu u Europu i rijetko tko ih nosi, uglavnom su to bili ekscentrični plemići i dame tijekom karnevalskih zabava.

U 18. stoljeću engleski optičar James Ayscough eksperimentira s plavim lećama, no opet ne zbog zaštite od sunca već zato što je mislio da plava boja ljudima poboljšava vid. Tek u 19. stoljeću sunčane naočale dobivaju današnju funkciju. Naočale s lećama u žutoj i smeđoj boji nose ljudi oboljeli od sifilisa, kojima zbog specifične prirode bolesti, smeta sunčevo svjetlo.

Ubrzo su i drugi uvidjeli prednost naočala pa ulaze u široku uporabu. Već od 1920., kada ih populariziraju američke filmske zvijezde, nezaobilazan su modni dodatak, a vozačima automobila, zrakoplova i sportaša postaju prijeko potrebno zaštitno sredstvo.