Rapski maslinik iznad mora

Na otoku Rabu snimili smo priču o 80-godišnjem maslinaru Andriji koji je u surom kamenjaku iznad mora cijeli život golim rukama podizao maslinik. A u kamenu uklesao poruke svojim sinovima i obitelji da ostanu na Rabu i nikad ne zapuste uzgoj mediteranskih dragulja - maslina.

Ispred nas Rab,a premo mora puca pogled na Cres i Lošinj.No,mi idemo "od mora" u brda iznad Barbata.Prema maslinicima obitelji Andrić.U samom kamenu,stijeni.Vode nas otac i sin.

- Evo i bez štapa vidite. Samo mi je ovo neko pomagalo, kazao je Andrija Andrić Jandraš.

Osamdeset i osam ljeta na u ovim borama,a koliko je tisuća tona kamena prošto kroz ove ruke samo on zna. Andrija Andrić, svima na Rabu znan kao Jandraš desetljećima je ovdje u živoj stijeni iznad Barbata stavarao maslinike. Danima je kršio draču pa na leđima donosio bačve, rekao bi on late da bi zaštitio mlade masline od ovaca, bure s Velebita, posolice. I danas stoje late oko maslina.

- Ja sam to sve posjekao, okopao sa "granpon" i sa palicom. Iskopao jame i posadio masline, ali za osigurat maslinu tebalo je donijeti bačvu, jer su tu pasle ovce, dodao je Andrija.

I tako godinama. Za šaku zemlje moralo se tuči stijene, a sve se nosilo na ramenima. Porodica Andrić to radi i danas.

- Bila je velika volja kod tih ljudi. To su generacije koje su neponovljive po meni. Na nama mladima je ako ništa drugo da ovo održavamo, jer bi bio grijeh prema Bogu, prema tim ljudima da se ovo zapusti, rekao je Davor Andrić.

Idemo dalje uz brdo. I dolazimo do njih. Do poruka u betonu. Zapisi su to težaka samog u masliniku za njegovu porodicu.

- Donio sam finoga mela u vrećici, malo cementa. Vode je bilo tu blizu. I onda sam napravio baš evo...Radi uspomene..., rekao je Andrija.

- Ovdje su imena njegove djece, moje, od brata Marinka, Joška..., dodao je Davor.

Ima tu nježnih, ponekad i ogorčenih, ironičnih, mekih poruka zarezanih u beton. Kad bi u smiraj dana završio posao, Jandraš bi pisao u meki beton. Nekako kao za porodični album. Poruke čači,sinovima, unucima.

- Piše doslovce 14.02.2012." Dida sam Valentin čuva ženu." Bilo je Valentinovo, 14. To je Dan zaljubljenih!", kazao je Andrija.

Velika je bila muka ovdje iznad barbata stvoriti plodan maslinik. Leđa su pucala no nije se talo.

- Imao sam vile ovako...Bile su drvene i one su pucale. Otpad je težak kad bi ih sortirao, one bi pukle. I onda sam došao do zaključka...Idem ja kod majstora napraviti željezne. Samo više Jandraš ne može, poručio je Andrija.

I danas maslinik se obrađuje, a poruke stoje u betonu. Tu su stari krampovi i konobe pune motika. Otac i sin, masline i uspomene.

- Ja sam iznimno ponosan na to. Mene ništa ne smeta što je negdje i pokuda u tim porukama. Dapače, to je nekakav dodatni izazov i obveza naspram oca i ostalih predaka da to skupa nekako održimo, naglasi je Davor.

A, evo i njega. Mali Andrija praunuk. Ime je naravno dobio po pradjedu. I gdje će biti nego na maslini. To je zalog za budućnost obitelji Andrić.