Jedna Ana, jedan stan i tisuće predmeta

Ana Šunić živi u suterenskom stanu u centru Zagreba. Starine su joj strast pa svoj mali i svakako neobični prostor dijeli s tisućama predmeta.

-
Stan za mene ima veliku emocionalnu vrijednost zato što je to moj dom, moj refugium. Ja sam ga uvijek zvala s ljubavlju moja ruševina, a tako ga i moji roditelji zovu. Ipak, ništa me ne može istjerati iz ovog stana - kaže 30-godišnja Ana.

Starine ju privlače poput magneta.

- Imaju patinu, imaju veću estetiku od svega što poznajem, kaže i priznaje da nikad ne kupuje dekore u dućanu jer vol stvari koji imaju priču.

Kada netko prvi put posjeti njezin stan, obavezno, kako kaže Ana, "ostane paf". Slijedi razgledavanje pa tek onda druženje.

- Bilo bi mi drago da to nije baš toliko zaključano, zatvoreno u podrumu. Jer ipak kad ljudi vide takve starine, podsjete ih na njihovo djetinjstvo, na nešto što su oni proživjeli, tako da to jesu stvari, ali nisu samo stvari - kaže Ana.

Razgledavanje je spremna i naplatiti, ali ne kako bi zaradila, dala bi eventualne donacije u dobrotvorne svrhe.

- Jer ono što kod mene egzistira, to već postoji, a drugi su ljudi sve izgubili - objašnjava.

Rođena j u Švicarskoj. U Hrvatsku je došla kada je napunila 18 godina, tu je završila gimnaziju, i onda se vratila pa opet odlučila - nije Švicarska za nju, Zagreb joj nedostaje, odlučila je da će ovdje živjeti.

- Cijeli taj mikrokozmos, susjedi, prodavačice, prijatelji, naravno, kafići, ja bez kafića..., to je nezamislivo - kaže.

O sebi kaže da je vrlo uredan "messy". I kad joj kažu: "Ajde, Ana, bilo bi vrijeme da baciš nešto iz stana", odgovara da ne skuplja smeće, nego samo dragocjene stvari koje čuva i zna odakle joj je svaka stvarčica.

- Uistinu dobijem mnogo stvari na dar, ali toliko stvari koliko imam u stanu, toliko sam i ja ljudima darovala. Volim kad netko dođe u stan i zaljubi se u nešto, iako nisam ja baš dobila na dar, onda me veseli ako to nekomu mogu dati i znat ću da će to ta osoba cijeniti - kaže Ana.