Tea "šaptačica olovkama"

Mama je zove šaptačica olovkama, a ona mamu šaptačica rajčicama. Uz međusobnu bezuvjetnu ljubav, povezuje ih ljubav prema umjetnosti, prirodi, ljudima, svojem domu na jednom od samoborskih bregova. Tu se susreću mirisi Mediterana, simbolika kamena s obiteljskim nasljeđem.

- Ima puno od posla u vrtu, uređivanja, svaki dan ima nešto, obožavam raditi u vrtu, opušta me, prirodna meditacija, prirodna joga, govori Tea Šink, likovna umjetnica.

A kada se vrati iz vrta, Tea se baca na portrete. Rado portretira povijesne osobe, posebno Nikolu Teslu i Mariju Jurić Zagorku. Srednjoškolska je to ljubav, još iz Škole primijenjenih umjetnosti. Nakon kratke stanke ponovno joj se vratila.

Dobili smo neki zadatak iz predmeta pisma, iz godine rođenja napraviti nešto, specifično za tu godinu rođenja, ja sam svoj portret dok sam bila beba napravila uz brojke i bili su oduševljeni profesori i jedan prijatelj iz razreda je vidio kako sam nacrtala i zatražio je svoj portret i ja sam rekla zašto ne, rekla je Tea.

Danas su joj moćni saveznici društvene mreže preko kojih komunicira sa svima koji žele svoj ili portret drage im osobe.

Najčešće svoje roditelje, znači starije osobe ili svoju djecu i to od treće do šeste, sedme godine dalje im nije toliko zanimljivo. Svoj portret imam samo jedan, rekla je.

Ali je zato uvijek blizu svoje najveće inspiracije, a to je rad njezina djeda Božidara Jušića, koji ju je još kao djevojčicu oduševljavao.

Uredio je crkvu na Borongaju i kompletno interijer. Njegov akademski rad Sunčana ura je u Tkalčićevoj  točno pored kipa Marije Zagorke,  to mi je veliki ponos. Njegov otac, moj pradjed Pavao Jušić on je bio arhitekt, projektirao  je mrtvačnicu na Mirogoju i druge stvari, naglasila je.

Djedova kamena kuća, u kojoj živi, puna je uspomena i na ostale članove obitelji umjetnike: slikare, grafičare, kipare, arhitekte, operne pjevačice… Teini su roditelji također umjetnici.

- Sredili su se u Croatia filmu, radili su zajedno na crtanim filmovima, radili su Leteće medvjediće, Čudesna šuma, Hlapiću, otac je nastavio kao karikaturist, mama radi u Povijesnom muzeju kao preparator metala, govori Tea.

Dok stvara, Teu preplave različite misli: o ljudima koje portretira, o onome što ih raduje, rastužuje, pokreće, povezuje s njihovim obiteljima, prijateljima.

- Bitno je da se osoba prepozna na portretu i mislim da je najbitniji  dio u očima, jer tu najviše odražavamo svoju dušu i karakter i osobinu i zanimljivost kod svakog od nas i to je bitno uhvatiti u portretu, rekla je.

Njezine portrete vole i rado naručuju korisnici društvenih mreža. Poslije, kada ti portreti odu od nje, žive neke svoje živote, u nekim drugim kućama i obiteljima koje imaju svoje priče i svoje sudbine…