Što je Milan Majerović-Stilinović naučio na planini?

Milan Majerović-Stilinović , tv-novinar koji je odavno je izišao iz televizijskih voda. već godinama radi kao samostalni savjetnik za odnose s javnošću, a u slobodno vrijeme vesele ga odlasci u brda i planine.

Zato je pokrenuo i Facebook blog 'Što sam naučio na planini', kasnije proširen i na druge mreže, a ovih dana pretočen u knjigu.

'Što sam naučio na planini

Za Majerovića-Stilinovića novinarstvo i planinarenje imaju puno toga zajedničkog: Istraživanje, priprema, izlazak na teren, slijeđenje predviđenog plana, pojava neočekivanih zbivanja čiji redoslijed ne možeš predvidjeti, kaže Majerović- Stilinović.

Naravno, tu su i susreti s ljudima, bićima i raznim fenomenima, društvenim ili prirodnim. Po povratku slijedi slaganje mozaika priče od svega zapaženog.

- To je pokušaj da preneseš najvažnije i najdojmljivije na najučinkovitiji način. Kod TV reportaže, na raspolaganju su ti osim riječi, i slika i zvuk, montažni efekti - kod priča koje ulaze u knjigu, izazov je pokušati dočarati sve to samo riječima. Zavodljivost planine leži u promjenjivosti kojom te dočekuje i ispraća, svaki put. I ljepoti, neuhvatljivoj bilo kojim ljudskim alatom, kaže autor i dodaje da je 'Što sam naučio na planini' zajednički naslov za različite oblike iskaza koje dijeli već dvije godine: i na osobnom i javnom Facebook blogu, i na Instagramu i Twitteru, od digitalnih medija.



- Svaki kanal ima svoj komunikacijski kod. Na njima su i tekstovi i fotografije i video snimke: svoje odgovore na pitanje pod kraticom #šsnnp tražim i dajem multimedijalno. Sve je nadahnuto stvarnim događanjima, ili nestvarnim maštanjima koja sam iskusio u hodu. Neki kažu da su to intimistički zapisi, neki da su ekstrovertirane eskapade. Jedni u njima čuju odjeke šansone, drugima se sviđa okus tvrdokuhane proze, priča Milan Majerović- Stilinović.

Uglavnom, što god te 'priče u hodu' bile, 50 njih je uhvaćeno i uvezano u knjigu koja je ovih dana krenula na put po knjižarama, kućama i domovima – a autor se nada i planinarskim.

Svaka Milanova priča donosi neko iskustvo, preporuku ili poticaj, ali to rade na različite načine: Možda je najviše konkretnih savjeta prikupljeno u posljednjoj priči, pod nazivom ‘Promjena’. No ova knjige nije vodič za planinarenje, ona je prije podstrek da u planinu krenete, sami ili u društvu, i tamo se, barem nakratko, izgubite. A potom je i ohrabrenje da biste u tim trenucima mogli nešto pronaći, nešto vrijedno. Što točno - to treba svatko otkriti za sebe, ističe Milan Majerović- Stilinović.



On nema recept za druge, a kaže i da je oduvijek sam bio skeptičan prema prosijedim muškarcima s bradom koji se spuštaju s planina i donose nekakva uklesana pravila. Zato i preporučuje da tu zdravu skepsu imaju pri ruci i čitatelji knjige. A u planine je krenuo jer ga je iz grada, kako kaže, istjerala vrućina.

- Hlad zelenila i odmor za oči koje poklanja mlada bukova šuma. Izazov samoće. Graktanje vrana u sunčanim jesenjim danima. Sreća koju čovjek osjeća u društvu prijatelja s kojima se penje i dijeli. Želja za novim stazama. Pomisao da ću možda jednom stati na komad tla na kojeg dotad nitko drugi nije stao. Oblaci koji posipaju snijeg nad Medvednicom, dok je Zagreb siv i bljuzgav. Sve to, i drugi detalji - ne treba meni puno da bi me se nagnalo, smije se Milan Majerović- Stilinović.

Sad kad je knjiga dostupna, na stazama kojima prolazi, Milan ostavlja knjigu i kao dar nekim sljedećim planinarima, putnicima namjernicima… Kad nađu knjigu, neki mu se jave, neki ne. Kaže nam da je sretan kad se jave i kažu da im je to uljepšalo dan, da im je knjiga došla na put u pravom trenutku.

- Nisam nesretan kad se ne jave: dovoljno mi je znati da ju je netko našao i odnio. Jednom ću možda doznati tko, i što mu je to značilo. Možda i neću - tako je to u životu, ne trebamo i ne možemo sve znati. Sve se priče ne stignu dovršiti, ima i u tome čari. Dobar je osjećaj znati da si nešto svoje poklonio neznancu, govori on.



Kao diplomirani novinar ne može bez pisanja, govorimo mi njemu, pa je svoja razmišljanja prvo podijelio s prijateljima na mreži, zatim javno,  a sad otvorio široj publici ukoričivši probrane priče. Milan ne misli da je to čudan put.

- Kao što je hodanje u planini stvar slobode, tako sam sebi otvorio i ovaj prostor pisanja priča: pravila se stvaraju i mijenjaju - u hodu. Bez ograda i granica. Najprije su to bili naslovi mojih zapisa na osobnom Facebooku koje sam dijelio s prijateljima. Potom je to postalo ime bloga koji je otvoren i nepoznatim ljudima. S njegovim širenjem i poticajnim komentarima, 50 ‘priča u hodu’ probrane su, mijenjane, dopisane i složene u novu cjelinu koja slijedi strukturu planinarskog putovanja, objašnjava Milan Majerović- Stilinović.

Svako od 5 poglavlja, koje mu je pomogao urediti prijatelj i pisac Roman Simić je ilustrirano fotografijama koje je dizajnirala i spojila u dosljednu vizualnu i taktilnu priču dizajnerica Irena Mihalinec.

- Knjigu je objavio Libricon - Željko Žarak je izdavač koji i inače izdaje putopisnu i pustolovnu literaturu. Sretan sam zbog toga, moja je knjiga na toj polici u vrhunskom društvu, zadovoljno će Milan Majerović- Stilinović

Planovi za dalje mijenjat će se također u hodu. Ali, od bloga Majerović- Stilinović ne odustaje: Blog je moj vlastiti medij, necenzuriran, nekontroliran, bez pritiska sponzora ili većinskog vlasnika. U njemu donosim stvari koje smatram vrijednima, za koje mi se čini da u javnim, velikim medijima nisu dovoljno istaknute, napominje naš sugovornik.

Ispočetka su to bile samo priče, ilustrirane fotografijom, a te priče izazivaju reakcije koje niti ne očekuje: U jednoj je glazbenik i producent Valent Samardžija čuo poseban ritam, pa sam je u njegovu studiju pročitao, a on snimio glazbu. Tako je npr. priča ‘Između’ dobila spot, kaže Milan Majerović- Stilinović.



- Onda sam odlučio provjeriti što su neki drugi ljudi naučili na planini, pa već nekoliko mjeseci objavljujem i intervjue s poznatim svjetskim i domaćim planinarima, penjačima, hodačima. Ne mogu vjerovati koji mi sve ljudi bez problema pristaju dijeliti svoje misli i iskustva: velike face! Jako uživam u tome, osjećamo slične stvari, ali svatko ostaje svoj, čak i kad mi odgovaraju na gotovo ista pitanja. I to se razvija: baš ovih dana montiram zadnje dijelove velikog video razgovora kojeg sam snimio s jednim od naših najpoznatijih planinara. TV novinar u meni tako opet dolazi na svoje, ali sad na terenu u planini - odlična kombinacija, zaključuje Milan Majerović- Stilinović.

Dalje slijede i nastavak planinarenja, i nastavak pisanja, i čitanje i predstavljanje knjige tamo gdje ga pozovu. Po mogućnosti u prirodi, bez obzira na granice i veličinu društva. Nastavak razgovora s drugim ljudima koji ga inspiriraju, snimanje novih video priloga, i razvijanje jedne velike ideje, koja je zasad još u magli.

- Ali ja volim maglu, i oblake. Imam kabanicu za sve prilike, volim se uputiti tamo gdje još nisam bio, govori nam.



A njegova vjerna publika čeka sljedeće projekte i zapise. Blog 'Što sam naučio na planini' ide dalje, a štivo u knjizi idealno je za ljeto, plaže, planine, terase.. na svakom mjestu. Sretnici će na knjigu naletjeti na nekoj od planinarskih staza, orijentirani na Internet naći će zapise na Facebooku, Instagramu i Twitteru, a željni samo dobre knjige u knjižarama.

Pogledajte komentar knjige 'Što sam naučio na planini' u našoj rubrici Što čitati? u kojoj donosimo gostovanja književnog kritičara Gordana Nuhanovića u emisiji Dobro jutro, Hrvatska:
Što čitati? – dva putopisa: Antarktika i planine