Mladi pelješki ribari i školjkari

Evo jedne pozitivne priče s poluotoka Pelješca: kako su dvije mlade obitelji nastavljajući obiteljsku tradiciju pokrenule vrlo unosan i perspektivan biznis. K tome, pokazali su koje su prednosti korištenja poticaja iz europskih fondova, za koje kažu da nisu nikakav bauk.

- Mi smo počeli prije pet godina intenzivno se baviti uzgojem ribe i školjaka, a prije toga smo se bavili lovljenjem divlje ribe i školjaka ronjenjem. Naši su roditelji, djedovi, pradjedovi tu cijelo vrijeme bili na moru i ostala je ta ljubav prema moru u nama. Mi smo se nastavili tim baviti, bolje nego da idemo u Irsku i Njemačku i evo tu se borimo mučimo i nadam se da će nam biti dobro, rekao je Petar Nožica.

Parkove za uzgoj školjki i kaveze za ribu podignuli su u Malom moru između Drača, otoka Tajana i Brijeste, koju će Pelješki most spojiti s neretvanskom Komarnom.

- Iz mora rase most, a u moru rastu brancini, orade, kamenice i dagnje. Ovdje u uvali Žuronja kao i u još nekoliko skrovitih i do nedavno nepoznatih uvala između Brijeste u Drača na poluotoku Pelješcu rastu nova naselja, kuće za odmor i apartmani, dodao je Božo Vodopija.

- Trenutno proizvodimo stotinjak tisuća komada kamenica, desetak tona mušula i oko 30 tona ribe, brancina i orada, istaknuo je Nožica.

Četvero mladih iz dviju peljeških obitelji, iz Sresera i Putnikovića, istodobno su i vlasnici i radnici. Iako je to težak posao koji zahtijeva svakodnevni cjelodnevni boravak na moru, sve stižu sami, a angažirali su samo jednog dodatnog radnika, također mladog Pelješčanina iz Popove Luke, koji je prije toga osam godina sezonski radio u ugostiteljstvu.

- Pošto sam oženjen i imam dijete treba mi posao za cijelu godinu, svaki mjesec da imam primanja,  i odlučio sam raditi na moru, kao što je ova farma uzgoj ribe i dalje malo školjaka. Radim  tu već pet godina, stvarno mi je super,  nemam što reći, uživam u tom poslu, naglasio je Hrvoje Miletić.

- Kamenici treba, kad bacimo kolektore u more i dok se ona mala ne uhvati, dok dođe do konzumne veličine treba joj 2,5 do 3 godine. Sve ovisi o poljima gdje stoji:ako je vani onda bolje raste, a mi smo na otvorenome gdje bolje raste, nego da je u zavučenijem...  Nama mlađ dolazi iz hrvatskih mrijestilišta. Mi ih  držimo u ovim malim kavezima. Kad riba naraste na 100 grama prebacujemo je u velike kaveze na otok Tajan. Mi držimo pet godina ribu, da ona naraste kao što je u prirodi, da ne bude puno masnoće u njoj. Ribu ne hranimo velikom količinom hrane nego minimalno, da bi ona bila bolja i ukusnija. To su prepoznali ugostitelji i dobro nam ide prodaja, dodao je Renato Lahalo.

- Mi najviše distribuiramo ribu ovdje lokalnim restoranima u Malom Stani i cijeli Pelješac pokrivamo, a nešto vozimo za Zagreb. Korona nas je malo usporila. Sve restorane je zatvorila, ali mi smo radili dostave na kućne adrese, prodavali smo i preko place koliko možemo, ali s vremenom kad se stabilizira situacija u svijetu i državi vjerujem da ćemo i mi podići proizvodnju bolje nego što je bilo ta dva mjeseca. Vjerujem da ćemo izvoziti i vani, ipak smo mi tu mlada ekipa i pet godina radimo zajedno familijarno i vjerujem da ćemo dići proizvodnju na veći nivo nego što sad proizvodimo, kazao je Bruno Lahalo.

-Mislim da će s tim Pelješkim mostom potražnja puno bolje iskočiti i da će to puno bolje izgledati.  Mnogo će nam značiti, nećemo morati ići preko granice, izbjeći ćemo gužve, imat ćemo veću cirkulaciju ljudi tu, povećat ćemo proizvodnju školjaka i ribe, više će se prodavati i danas sutra sve će to biti puno bolje, dodao je Miletić.

Uz odličnu suradnju sa županijskim službama koje su im odobrile koncesiju, mladi Pelješčani ne žale se ni na proceduru za pristup europskim fondovima čijim su novcem nabavili skupu opremu.

- Nije komplicirano, vrlo je jednostavno, Možda je ljude malo strah dok ne krenu s tim, ali kad se krene uzmu se dobri konzultanti i to je sve super posloženo. Prijavimo se prvo na natječaj, dobije se odobrenje od države za vaš projekt, uzme se oprema koja je potrebna i sve se to isfinancira iz eu fondova , kazao je Petar Nožica.

Veseli i to što zahtjevnu opremu i alat za uzgoj školjki i ribe više ne moraju nabavljati u inozemstvu. Tako su kavezi za ribu i pontoni proizvedeni u Kutini, dok se u Zadru izrađuju mreže i ambalaža.