Kako je pulska tržnica postala srce grada

Pulska tržnica više je od prostora za prodaju. Srce je to grada, jedna od najljepših secesijskih građevina u Hrvatskoj. Vrijeme ju nije mnogo promijenilo, a i navike su ostale iste.

U vrijeme prije supermarketa, na štandovima s voćem i povrćem vlada veća živost nego danas. U to vrijeme trijemovi u prizemlju još uvijek nisu ostakljeni. No, dvadeset godina kasnije, osamdesetih, iza stakla useljavaju se trgovci i zanatlije. Među njima i kožari Đorđevići.

- Mi smo točno znali kad tko dobije plaću. Uljanik i  Puljanka su bile naše mušterije, kupovale uglavnom kožne torbe. Sada nema Uljanika, plaće su male, i kriza je, rekla je Terka Đorđević.

Kožne torbe u pulskim ormarima traju već desetljećima, a zgrada koja stoji na željeznom kosturu proizvedenom u Poljskoj, neuništiva je. Iz zraka izgleda kao ogromna trobrodna crkva, a unutrašnji kostur podsjeća na elemente Eiffelovog tornja, sagrađenog svega nekoliko godina ranije. Pod ovakvim svodom šteta bi bilo ne isprobati akustiku, i malo zapjevati.

Na katu je duša tržnice, glazba i prozirni svodovi. U prizemlju, u polumraku, njezino je srce. Ribarnica.

- Treba izdržati ovdje sa ženom, biti 0-24 sati. Ja odem na more, idem sam, tamo sam ja gazda, a ovdje je ona, rekao je ribar Boris Trmotić.

Iz sjene drvoreda jedva se nazire zgrada, ali se uporno čuje pjesma.