Život u mraku i tišini

Prema procjenama u Hrvatskoj ima oko 1400 gluhoslijepih osoba, a u registru ih je evidentirano oko 400. Svoju životnu priču novinaru Saši Užareviću ispričao je Josip Tonžetić.

Oni znaju kako je živjeti u mraku i tišini. Prema procjenama u Hrvatskoj ima oko 1400 gluhoslijepih osoba, a u registru ih je evidentirano oko 400. Josip Tonžetič jedan je od mnogobrojnih članova Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba "Dodir".

- Ja nisam bio svjestan svoje gluhosljepoće, a doktorica nije znala da imam taj problem, nego sam se morao raspitivati okolo. Srećom, moj otac je radio u socijalnoj skrbi i saznao je da postoji "Dodir" i tako je sve počelo, tako sam upoznao taj novi svijet gluhosljepoće, rekao je Josip, predsjednik Udruge gluhoslijepih osoba Grada Zagreba.

Gluhoslijepe osobe komuniciraju na hrvatskom znakovnom jeziku, te im je iznimno važno osigurati prevoditelja u svim životnim situacijama. Josip priznaje da je i sam imao velikih problema u komunikaciji.

- Meni je bilo jako teško se predstaviti kao gluhoslijepa osoba. Naravno, nije lako. U početku je bilo srama, povukao sam se u sebe, nije lako reći kakve probleme imam i da nešto ne mogu. To je problem kod svih, pogotovo kod nas mladih, nas ima dosta. Jednostavno, to je taj osjećaj srama, dodao je.

Josip kaže da se gluhoslijepe osobe često susreću s predrasudama u društvu.

- Neki čak misle da oni ne mogu studirati. Ja sam jedan od primjera koji je uspio, uz pomoć prevoditelja. Što se sporta tiče, time se puno bavim, profesionalni sam judaš. Zna biti predrasuda kada imam turnire. Kada se s nekim upoznajem i ne pružim mu ruku, misle da sam bezobrazan i nekulturan, rekao je.

Ističe da je veoma važno pružiti pomoć i ohrabriti mlade gluhoslijepe osobe.

- S druge strane, ljudi bi trebali biti podrška mladim gluhoslijepim osobama. To bi bio najveći plus za poticaj mladima, da se mogu predstaviti, da mogu studirati, biti aktivni u društvu, dodao je.

Komunikaciju gluhoslijepih osoba dodatno je otežala pandemija koronavirusa.

- Treba biti distanca od dva metra, što je kod gluhoslijepih osoba gotovo nemoguće. Kada gluha osoba koristi prevoditelja, ona može držati distancu od 2 m, ali kod gluhoslijepa osobe mora imati nekakav kontakt, rekao je.

Josip Tonžetić svojim primjerom pokazuje kako je svijet oko sebe, ipak, najvažnije slušati i gledati srcem.