Riječki muzej krenuo u izradu šećernih glava

Muzej grada Rijeke uskoro se seli u obnovljenu Palaču šećerane, povijesnu zgradu nekadašnje Rafinerije šećera. Kako bi oživio dio bogate riječke industrijske prošlosti, muzejski tim krenuo je u izradu šećernih glava, onakvih kakve su se svojedobno proizvodile u Rafineriji.

Baš kao nekada, manufakturno. U šećer se dodaje malo vode i radi smjesa kojom se pune kalupi.

Šećerna je glava u to doba bila luksuzan proizvod. Sirovina je dolazila iz dalekih zemalja, a Rijeka je šećerom opskrbljivala cijelu Austro-Ugarsku.

- To je prekomorska roba i nju si, pogotovo kada se još rafiniralo, ovdje nije mogao svatko priuštiti, to je bilo za bolje stojeće građane, kaže Velid Đekić, Muzej grada Rijeke.

Većina šećera odlazila je u Beč, polovica na dvor. Carevi i kraljevi tako su se sladili riječkim zvonom.

Iako je danas proizvodnja šećera pomalo zaboravljen dio riječke povijesti, njome je počela industrijalizacija Rijeke.

- Nakon nje su došli i ostali veliki gigantski pogoni koji su obilježili gradsku povijest, i tvornica papira i brodogradilišta i rafinerija nafte i ljevaonice silne, ali šećer je bio početak svega, kaže Đekić.

- Do najnovijih vremena nije prenesena čak ni uspomena o tome da se tu radio šećer, mi smo onda odlučili da kao suvenire proizvodimo te stošce, kaže Ervin Dubrović, ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

Nekada gotovo pa statusne simbole. Danas - slatke podsjetnike na boravak u Rijeci.