Vanja u zemlji Photoshopa

Vanja Lovinčić zaljubljenica je u fotografiju, a u posljednje vrijeme uživa u fotomanipulaciji. Riječ je o kompozitnoj fotografiji ili kolaž fotografiji - kada se od više fotografija stvori nova priča.

Oduvijek je voljela fotografirati i radila to stalno, no nakon nekoliko godina fotografiranja prirode oko sebe jednostavno je poželjela nešto novo, nešto kreativnije, zanimljivije, neobičnije... nešto što priča neku novu priču...





- Ljudi se zapravo groze tog Photoshopa i svih tih pokušaja stvaranja nečeg novog, strah ih je nepoznatog i onda često me pitaju - pa kako si počela, gdje si gledala tutorijale? joj, ja se grozim toga... Zapravo se boje pogriješiti. A trebaš, nema veze ako pogriješiš. Moje fotografije na početku su... Ne znam, meni nisu baš nešto, ali moraš počeo da bi se usavršio i dođeš do neke točke gdje ćeš možda biti i zadovoljniji s tim svojim uracima. Tako da, evo, savjetujem svima - samo krenite, nema veze ako ne znate, malo gledajte tutorijale, probajte paralelno, ako vas to zanima i privlači, samo krenite. Jer samo ne bude sigurno palo s neba - savjetuje Vanja.

Iako ljudi misle da se manipulacije rade za deset minuta u nekoj aplikaciji, radi se o puno kompliciranijem procesu.

- Oni koji ipak rade u Photoshopu znaju koji je to proces i koja je zapravo to muka, iako meni slatka muka. Treba mi zapravo u prosijeku od 4 do... tamo negdje sati - kaže Vanja i napominje da često zaboravi i jesti dok stvara novu kreaciju.

Ponekad, kaže, mora razmišljati i forsirati neku ideju, a ponekad joj dođe slika u glavu u sekundi. Kada čuje pjesmu i ona joj stvori neku emociju, želi to pretočiti u neku fotografiju pa onda mora dosta razmišljati.

- Znači, prvo je ideja i kad ja to smislim, obično si znam i malo skicirati i onda fotografiram elemente i samo ih spojim u Photoshopu.

U potrazi za pravu lokaciju zna proći i stotinu kilometara.

- Išla sam biciklom od Rijeke do Rovinja - 100 km da bih idući dan pronašla neku "magičnu" lokaciju jer sam imala u glavi viziju napraviti neku fotografiju s medvjedom. I stavila sam stativ, aparat, timer 10 sekundi i 50-60 puta sam se namještala i trčala od stativa prema toj lokaciji i tako u nedogled - ispričala je Vanja.

Kaže da je uvijek smiješno - i kada sama pozira i kada to netko drugi radi jer si moraju zamisliti da je tamo nešto čega nema i onda zapravo ako se nađe neki prolaznik u blizini uvijek gleda u čudu - što sada ova radi, što ovi rade...

Vanjine fotomanipulacije mogu biti uspješna reklama dobroj inicijativi. Tako je napravila par fotografija za udrugu koja je udomljavala pse pa je jedan bio nakon toga i udomljen. Nada se da je za to zaslužna upravo njezina fotografija.