Dani vlaškog jezika

U mjestu Šušnjevica u Općini Kršan jučer su Istrani prigodno obilježili dvanaeste dane vlaškoga jezika - uz dokumentarni film na vlaškom o izradi košara sprta, do šetnje novim interpretacijskim centrom Vlaški puti.

Šušnjevičani, potomci su balkanskih Vlaha koji su krajem petnaestog stoljeća bježali pred Osmanlijama. Brdovit kraj "spod" Učke dao im je utočište, a danas samo pedesetak starosjedioca govori vlaški. Postav novog dijela ekomuzeja Vlaški puti, podsjetio ih je na težačka vremena kada su živjeli od malo vode i pokoje ovce.

- Svi smo bili tad loše odjeveni, u dronjcima, ali smo svi i pjevali i bili veseli. Mama mi je znala reći, uzmi braću i pjevajte, neka svi misle da nam je bolje no što je - ispričala je Silvana Stroligo.

Postav prati dinamiku kretanja lokalnoga stanovništva "priko" Učke i "va Meriku". Isprepliće se povijest i svakodnevica.

- Zato je ono drvo u kutu, jer su se nekada pripovijedale priče ispod drva i to je bio glavni način prenošenja nekadašnjih vijesti. A pošto smo sad i virtualnom novom dobu, onda je to spoj virtualnog - kaže Valter Stojšić, autor filmova i postava Interpretacijskog centra Vlaški puti.

Sva istarska sela bila su slična, no ova se izdvajaju vlaškim jezikom.

- Lingvisti ga nazivaju isto rumunjskim jezikom, a mi ga više volimo nazivati naškim, jer je to naziv koji se koristi, ili po našemu, ili po mjestima gdje se govori, Šušnjarski, Lovošanski - kaže Viviana Brkarić, predsjednica Udruge "Spod Učke" i idejna začetnica postava Interpretacijskog centra Vlaški puti.

Nije zaboravljena ni tradicija izrade košare od vrba ili po domaći, sprte.