Jedna divna priča suživota s prirodom: šumska farma

Poneki nezadovoljni svakodnevicom katkad požele promijeniti život i početi ispočetka. Upravo je to prije nekoliko godina učinio Nikola Borić. Uspješni sportaš 2014. odlučio je ostaviti iza sebe dotadašnji urbani način života i započeti novi u prirodi daleko od civilizacije. Zajedno s djevojkom Zoranom, na farmi u šumi, 10-ak kilometara od Orahovice, uzgaja i prodaje ekološke proizvode, što im je otvorilo vrata domaćeg tržišta.

U srcu parka prirode Papuk, na 350 metara nadmorske visine, stvorili su carstvo.

- Jednostvno sam htio opušten način života da znam šta jedem, koje je podrijetlo moje hrane, da nije ničim špricano, da nema antibiotika, hormona, kaže vlasnik šumske farme Nikola Borić.

- Nema stresa, nema nekog opterećenja, nema nervoze, nema žurbe. Mislim malo je neizvjesno, tu dođeš svaki dan, pogotovo kad si sa životinajma, ne znaš što ćeš dočekati, kaže Zorana Vujatović, vlasnica obrta za proizvodnju i trgovinu, Orahovica.

Na 5 hekatra ove šumske farme njezini stanari uživaju slobodni, hraneći se prirodno.

- To je bila prvo mangulica i landras koji smo dobili sa jedne farme na kraju. Mislim to je bilo prije skoro pet godina, pa je došao vepar i onda je to krenulo i sada smo na pedesetak svinja. Sve su pitome, imaju imena i odazivaju se po imenima!

Možda ne nalikuje na vrt, ali na plodnoj zemlji sve uspijeva.

- Neke stvari jako vole biti u travi, čak bolje i rastu, samo što ih malo teže pronaći onda, ali su tu, moramo zapamtiti dobro gdje smo ih posadili, kaže Zorana.

- Nema nikakvog zaprašivanja, pesticida, znači čisto kako je prirodno, nema okopavanja, ništa, u principu nam životinje pomažu puno oko toga, ističe Nikola.

Na šumskoj farmi poštuju se zakoni prirode i šume. Svoje utočište i dom pronašle su i domaće pčele. Nikola im je ponudio udobnost kenijske košnice.

Posebna je po tome šta u principu one same sve unutra rade. Znači na letvice same naprave i saće i u principu, ovo je jedan od finijih medova. Isto ih ne tretiramo sa nikavim kemikalijama, ne dodajemo nikakvu prihranu, ni nšta i u principu samo režemo saće, ne vrcamo i unutra bude svega, kaže Nikola.

Sve što uzgoje, Nikola i Zorana prodaju putem društevnih mreža.

- Spakiramo im u jednu košaru, u kojoj bude i povrće i mesa i sira i meda i svega i to ima se dostavlja na kućni prag jednom tjedno. Posao ide odlično, ističe Zorana.

- Meso u pricipu prodajemo samo restoranima, i to najboljim zagrebačkim restoranima s michelinovim zvjezdicama, tako da msilim da ćemo odustati od toga jer postalo je pre, pre... Mislim da smo se previše vezali, kaže Nikola.

Pokrenuvši klaster, uz sebe su vezali još 30-ak lokalnih OPG-ova.

- Želimo potaknuti lokaklnu zajednicu i naše kooperante, da oni isto tako vide perspektivu u tome svemu, da oni isto mogu zaraditi, da mogu živjeti lijepo od toga, ističe Zorana.

Jer oni nisu požalili okrenuvši se životu u sinergiji s prirodom koja je njihovo jamstvo uspješne budućnosti. Uskoro ondje, u srcu papuške šume, planiraju sagraditi svoj novi dom i to na temeljima prijašnjeg  koji je nestao u požaru, ali ih to nije ponukalo da odustanu od svojih zamisli, sebe i prirode.