I u mirovini znaju kako popuniti budžet - i uživati

Većini umirovljenika odlaskom u mirovinu prestaju aktivnosti, ali ne i gospođi i gospodinu Pekeč iz Kučilovine. Oni su baš tada počeli s proizvodnjom domaćeg: povrća i cvijeća. Time su povećali umirovljenički budžet koji je uglavnom u Hrvatskoj jako mali.

Kupujući prehrambene namirnice važno nam je da su zdrave, svježe i domaće. Baš takvu rajčicu, grašak, papriku već godinama uzgajaju.

Žutu zemlju i parcele rascjepkane i razbacane po brežuljcima nedaleko od njihove kuće Mira je naslijedila od svojih roditelja. Ozbiljnijim uzgojem povrća koje prodaje na jednoj zagrebačkoj tržnici počeli su se baviti prije 10 godina, kada je nakon 37 godina rada kao prodavačica, otišla u mirovinu.

- Ja imam 2000 kn mirovine, s tim živjeti ne bih mogla. Kuća je velika, režije su velike, puno toga smo sagradili, treba to uzdržavati. Čovjek ne može samo na kruhu i i mlijeku živjeti. Ja jednostavno tako ne želim dok mi ruke mogu raditi. Da, to mi je pomoć velika i kroz to sve uživamo, kaže.

Na tržnici prodaju isključivo proizvode iz svoga uzgoja - kelj, zelje, cvjetaču, brokulu, luk.... Uzgajaju i cvijeće. Rajčice ipak ima najviše, prodaje se svježa, a prema želji kupaca i kuhana. Počeli su sa 80 stabljika, sada ih ima više od dvije tisuće.

Svega ovoga, ističe Mira, ne bi bilo da nema pomoć supruga, bivšega zatvorskog čuvara kojem rad na zemlji nakon napornog i stresnog posla  odgovara.

- Moj suprug mi je velika podrška. Bez njega ja sam nula. Mi jako složno i zajedno to radimo i uživamo. Za nas je to blagdan kada idemo tu, kada tu dođemo, onda lijepo idemo pod oskorušu, tu lijepo popijemo kavu. Imamo piknik, pojedemo si nešto. Jednostavno uživamo, kaže.

- Mi smo strašno vezani, jedno bez drugoga ne idemo nikuda. Idemo raditi zajedno, isto mislimo, isto sve. Poslovi moji su oranje, frezanje i sadnja. Počnemo od ranog proljeća, završavamo do kasne jeseni. Svaki mjesec imamo nešto. Tako da za Uskrs imamo narcise pa u lipnju grašak pa u srpnju i kolovozu paradajz, pa u rujnu dolazi drugo. Jedino preko zime, onaj mjesec dana kad je hladno, ne ide, kaže Milan Pekeč.

Tako zajedno i puni optimizma i radne energije, bez kukanja i teškoća umirovljeni bračni par Mira i Milan Pekeč iz Kučilovine uživaju u plodovima svoga rada. Obrađuju još i vinograd, prave domaće vino, imaju i kokice i svinje - za svoje potrebe. Zastanu tek navečer, kad im se sin vraća s posla. O odmoru i moru tek razmišljaju. Možda i to, kažu, jednom, u budućnosti dođe na red.

- Sada tek živim i da mi je barem još sto godina da živim. Ja bih to voljela.  Svaki dodir sa zemljom vam je lijek. Jednostavno, zemlja je za čovjeka, a čovjek za zemlju i to je živa istina. Mene kad zaboli noga, ja kad dođem tu, mene više ne boli noga. Tu sam jednostavno zdrava, kaže gospođa Mira.

Pogledajte video: