Osobe s autizmom treba svakodnevno uključivati u život

Je li autizma ranije bilo manje ili je dijagnostika danas bolje, teško je naći točan odgovor. Činjenica je da poremećaja i spektra dijagnosticiranog autizma  ima sve više, neki podaci kaži i preko 20.000 u Hrvatskoj. O svemu što ih muči, o čemu razmišljaju roditelji djece s autizmom pa i odraslih u Dobro jutro, Hrvatska govorio je Igor Ružić predsjednik Udruge za autizam Zagreb.

- Točan podatak koliko je autističnih osoba u Hrvatskoj se ne zna, ovisi o više faktora, rekao je Igor Ružić i dodao da se govori 20 do 25 tisuća. Poremećaj i spektri autizma su vrlo široki, postoje alarmi kada se roditeljima pali lampica da valja potražiti liječničku pomoć, a Igor naglašava da se već do druge godine mogu vidjeti poremećaji.

- To su vrlo često specifični pokreti, drugačiji način hoda poput hoda na prstima, problemi pri učenju govora, drugačije koriste riječi i strukture rečenica, ritmičko lupanje i nezainteresiranost, dijete ne slijedi pogledom ono što bi trebalo, ne reagira na žarke boje kao druga djeca. Sve su to jasni simptomi nakon kojih slijedi rana dijagnostika i  rana intervencija koje kod nas nema dovoljno, rekao je Igor.

Dodao je da je autizam postao prihvatljivije stanje dok mentalna retardacija nije prihvatljiva tako, ni za roditelje ni za okolinu. Lakše je sve to staviti isti šareni korpus spektra autizma. Smatra da je autizam relativno medijski zanimljiv jer se o njemu još uvijek ne zna sve, možda postoje metode koje bi ga mogle na ovaj ili onaj način prevenirati, daje neku vrstu nade. Naglašava da bi trebalo poboljšati dijagnostiku i razviti svijest kako kod drugih ljudi tako i kod samih roditelja.

Na web stranicama Udruge za autizam Zagreb piše „U osnovi svih teškoća su unutarnje kočnice koje stoje na putu uspostavljanja komunikacije te stjecanje iskustva znanja i vještina socijalnih odnosa.“ Jedan od problema kod osoba s autizmom je kada kočnica koja funkcionira kao brana pukne, senzorički podražaji su  prejaki, rekao je Igor  i dao za primjer: osoba s autizmom izađe iz svog okruženja u javni prostor gdje je buka i onda „pukne“ ili slučaj iz autobusa kada je autistično dijete lupalo po podu i vozač je reagirao ne znajući da je to dijete s autizmom.  Ako se vidi takvo neželjeno ponašanje treba na ispravan način reagirati, senzibilizirati se s takvim osobama. 

Autiste treba uključivati u svakodnevni život na sve načine.

O tome kako usuglasiti zdravu djecu i djecu s autizmom da odmalena surađuju i da su dio društva Igor je naglasio da bi to društvo moralo samo napraviti na ovaj ili onaj način. Dodao je da u školama postoje programi, asistenti u nastavi, situacija je puno bolja nego što je bila prije 10-20 godina. Naglašava da pored projekata koji pokazuju što znači senzorički podražaj, akcent bi stavio na uključivanje u svakodnevne aktivnosti, u javnom prostoru, na ulici, u dućanima, zdravstvenim ustanovama. Autiste treba uključivati u svakodnevni život na svaki mogući način.

- Udruge za autizam Zagreb pokrenula je dvije životne zajednice u selu Mostari, Dubrava Vrbovečka i Sopnici, Novi Jelkovec, a u izgradnji je i treća zajednica. To je neka vrsta inkluzije, uključivanja, suživot, rekao je Igor.

- Za mlade s autizmom postoje razne vrste skrbi, međutim dođe period kada prođu te kritične godine, 18-20 godina i ostaju prepušteni roditeljskoj skrbi. Igor je rekao da su zato i osnovali Udrugu za autizam Zagreb jer djeca su do 21. godine u školama, a nakon toga su bili u centrima koji iz raznih razloga nisu u funkciji. U većim gradovima počeli su funkcionirati centri i otvarati se životne zajednice. Država bi trebala više skrbit,i ali treba imati i razumijevanja jer ta skrb i košta, rekao je Igor i dodao da je to skrb za cijeli život jer ni roditelji nisu vječni.
Udrugu za autizam Zagreb podržavaju građani, dobivaju i donacije, ali još im je značajnija donacija kroz volontiranje građana u radu njihove udruge, osobna prisutnost je važnije od materijalnih sredstava. Igor je još naglasio:

- Svatko tko želi pomoći Udruzi za autizam Zagreb ili bilo kojoj udruzi za autizam, ne samo u Zagrebu, možda treba više pomoći u manjim sredinama koje su manje bogate od grada Zagreba, uvijek možete naći mjesta za pomoći. Društvo je onoliko dobro koliko se brine o svojim najslabijim članovima.