Bez njihove pomoći, ne znaju što bi

Karlovačka je županija jedna od onih u kojoj su najbrojniji stanovnici treće životne dobi. Uz starost, nerijetko ide i siromaštvo i izoliranost, pa su mnogima nezamislive uobičajene stvari poput odlaska u trgovinu ili k liječniku. Na širem ozaljskom području već godinama nema javnog prijevoza, pa su u tamošnjem Crvenom križu zaključili kako je prijevoz starijim osobama - gotovo najvažnija životna potreba. Uz financiranje mjerodavnog ministarstva pokrenuli su projekt Pokupi i Uključi me.

Ivana Kos od kraja lipnja svoju plaću zaradi i za volanom.

Dnevno prijeđe i više od stotinu kilometara - prevozi starije ljude sa šireg ozaljskog područja, Žumberka, Ribnika, Žakanja. 

- Njima je to spasenje, nemaju nikoga, žive sami, pogotovo naša Ljuba, ona stvarno nema nikoga i jako joj je teško, kaže Ivana Kos iz Crvenog križa Ozalj.
85-godišnja Ljuba Mitar željno je iščekuje. Odvest će je Ivana u ljekarnu, a možda i trgovinu. U dva je sela ukupno 8-ero stanovnika.

- Nema ljudi gospođo, sve je prazno. Nema, nema, da umirete nema vas tko otpeljati, kaže gospođa Ljuba Mitar iz Velikih Erjavaca.

Do Ozlja je 10-ak kilometara. Vožnja brzo prođe uz razgovor. U ljekarni podiže prijeko potreban lijek.

- Da imam veću penziju još bi bila zadovoljnija, kaže gospođa Ljuba Mitar.

- Da je gospođa morala platiti prijevoz, ne bi joj ostalo za lijek, evo 200 kuna je dala za lijekove samo, objašnjava Ivana Kos.

Usluga prijevoza dogovara se telefonom i potpuno je besplatna.

- Obično nazovu barem dan, dva prije, kako bi napravili raspored tih vožnji, kako bi to dobro organizirali, objašnjava Ivana Zvonković iz Crvenog križa Ozalj.

- Ne pružamo samo uslugu prijevoza korisnika nego i dovoza lijekova i namirnica, s čime smo krenuli početkom korone u 3. mjesecu, to nastavljamo kroz ovaj program, ističe ravnateljica Crvenog križa Ozalj Sanja Valčić.

Do realizacije projekta, djelatnice su Crvenoga križa o vlastitom trošku dostavljale namirnice korisnicima. Svakodnevno pomažu i u kućanskim poslovima, gospođi Mariji već su složile drva za zimu, pokosile, očistile kuću.

- Nemam nikoga da mi pomogne. Kad ne bi bilo gospođa iz Crvenog križa, ne znam što bi bilo sa mnom, kaže Marija Bede Jakovinac iz Ozlja.

Ozaljski crveni križ svakodnevno skrbi o više od stotinu starijih i siromašnih . Puno je to više od konkretne i potrebne pomoći, to je i osjećaj da se o njima - netko brine.