Teško koronsko ljeto obojano pozitivom

Ljeto još traje pa tako i „Ljetni kod". Naziv je to zanimljive i lijepe izložbe u galeriji „Kranjčar" u Zagrebu. Neobičnog spoja književnosti, filozofije i likovne umjetnosti.

Maljevič bi me volio, ispisao je među ostalim uz svoje slike Vlado Martek. I ne samo Maljevič, i ne samo Marteka, kažu posjetitelji  „Ljetnog koda", izložbe grupe likovnih umjetnika čiji su radovi, unatoč različitim poetikama i temama, stvorili uzbudljivu sinergijsku priču.

- Sve skupa djeluje dosta asketski u slikarskom smislu jer koristim samo tri boje. Ari boje, kasnije sam doznao, su boje alkemijskih faza što mi je bilo jako drago kad sam doznao. Ispočetka sam to radio instinktivno, znači ta crvena, crna, bijela, zlatna tako da ti piktogrami koji pomalo pričaju priču - kroz boju bi paralelno trebali stvoriti pomalo starinsku priču, kaže pjesnik i multimedijalni nomadski umjetnik Vlado Martek.

- Na izložbi izlaže osmero autora i jedna autorica. Imamo doajene hrvatske umjetnosti, Eugena Fellera, Borisa Bućana, Vladu Marteka i Zlatka Kesera. Tu su i najmlađi autori Luka Kušević, Mihael Klančić, Iva Zagoda i Grgur Akrap i kao svojevrsna poveznica između generacija autora srednje generacije, skulptura Denisa Kraškovića, priča kustos i likovni kritičar Vanja Babić.

Izložba je osmišljena spontano, iz želje da se teško koronsko ljeto 2020. oboji koloritom vedrine, pozitive. Babić ističe kako su nastojali ostvariti sinergiju između pojedinih radova na način da se uzajamno podržavaju, da svaki rad u kontekstu drugih radova dođe do maksimalnog izričaja.

Mlada umjetnica Iva Zagoda podarila je Ljetnom kodu svoje vizualne taktove. Njezin rad se zove 90 i dio je ciklusa Odgovor glazbi. Radi se o kolažiranim taktovima trash glazbe devedesetih. Njezin kolega s Akademije Mihael Klančić na ovoj se izložbi predstavio s tri rada inspirirana procesom i samom strukturom slike.

- Znači na platno sam lijepio papir koje je potom ljepilo modeliralo i stvorilo određeni količinu nabora na koje sam potom intervenirao sa samoljepljivom folijom. To se na kraju i vidi jer papir izlazi van formata. Zajedno s platnom, koje ispod papira iz formata i time je vidljiva svaka etapa stvaranja i s obzirom da slika izlazi u prostor postala je objekt, objašnjava Mihael.

Kakve se još kolorističke avanture kriju u „Ljetnom kodu" možete pogledati u zagrebačkoj galeriji „Kranjčar".