Na obroncima Dilja zaboravljena sela

Do obronaka Dilja koronavirus nije stigao. Općenito, malo tko stiže. Kraj je to koji polagano odumire već desetljećima. U cijeloj je općini Levanjska Varoš - tisuću stanovnika. Ipak, mladi koji nisu otišli trbuhom za kruhom žele ostati.

Na šumama prekrivenim obroncima Dilja i danas živi "stara Slavonija". Vrijeme kao da je stalo na sredini 20. stoljeća. Općina je to Levanjska Varoš. Sela rasuta po brežuljcima. Nekada ih je bilo 11, no u dva više nikoga nema. Do nekih i danas vodi drum. Kao u Ratkov Dol.

- Najbitnija je ta cesta! Sad kad dođe zima, to blato do koljena bude. Auto mogu svake 2,3 godine mijenjat, sve ode. Svi govore bit će, bit će, al od te nade ništa, to je samo obećanje, kaže Branislav Vukojević.

Danas ovdje živi 20 duša. Miroslav je, nakon smrti roditelja, ostao sam. Sestra je davno otišla, ženio se nije.

- Imam 920 socijalne pomoći, malo mi ona pomogne, tak živim sam. Imam ćuku, imam 6 maca, imam dosta živadi, imam još starog fiću, ak neko nema, ja imam. Idem gore u šumu, narežem drva i tak, kaže.

U selu je petero mladih. Bogati su, kažu.

- Radim tak tu malo, na mobitel se igram, čuvam ovce i tak. Imam, dvije sestrične tu i brat i seka i ima u Slobodnoj, družim se nekad s njima. Sviđa mi se ovaj kraj, priroda, kaže Igor Momčilović.

I baš je to zelenilo šuma i izvori vode najveće bogatstvo ovoga kraja.

Izvor Vračica daje pitku vodu i ljudima i stoci. Nikada ne presuši, a sada ga uređuju. Jedan je to od projekata koji će poboljšati kvalitetu života.

- Općina Levanjska Varoš je raštrkana i zapostavljena godinama, i u bivšoj državi. Sad je nešto krenulo ovih godina. Mi smo radili neke strategije razvoja i vidimo svoju šansu u razvoju turizmu i korištenju prirodnih resursa koji su bogom dani. I mislim da smo na dobrom putu da ovaj kraj Đakovštine i OBŽ-a podignemo na neki nivo, bude poželjan za boravak u prirodi, pogotovo u ovo vrijeme korone kad moramo biti izolirani, ovdje nije bilo korone, ovdje je prekrasno uživati u prirodi, ističe Slavko Tidlačka, načelnik općine Levanjska Varoš.

Posao su na uređenju dobila i dva momka iz kraja. Otići - ne žele.

- Ostajem, za sada. Imam ženu i dvoje djece, curicu 10 godina i sina devet. Znate kako se živi na selu, teško! Uvjeti su kakvi jesu na našoj općini, snalazimo se svakako, radimo svašta. Eto,sad je ta nova firma otvorena, zaposlio sam se i nadam se boljem, kaže Marijan Maričak, iz Milinaca.

- Pa dobro je! Cesta je u Gornjem Majaru, sad ide voda, samo da je malo ljudi više. Počeli se neki doseljavati. Pravi se starački dom u majaru i svašta. Bio sam prije par godina u Njemačkoj i Italiji, ali nema tamo budućnosti. Vamo je dobro, kaže Mato Maroslavac iz Majara.

I dok se mladi snalaze, oni stariji su se prilagodili. Jedina trgovina je u općinskom središtu, pa namirnice dovozi pokretna prodavaonica.

- Nikako! Sve staro, jadno! Mladi ošli, stari umiru i nema više pa prazne kuće sve redom. Ima jedno četiri mlađa čovjeka i to je sve, nema više ništa, kaže Bosiljka Vladisavljević iz Slobodne Vlasti.

Baki Bosiljki 85. je na plećima, pa dobro pamti neka bolja vremena.

- Nekad je bilo puno, puno svijeta, bilo puno mladog i lijepo je bilo. Bila je i škola, bilo je djece, oko 70 djece bilo u školi. Eto,sad je prazna. Nema nikog. A tako je svuda po selima, dodaje.

- Pretežno je starije stanovništvo ovdje i mladi su otišli raditi. Jedan dio koji je ostao ovdje radi po šumama ili ide do Đakova, Broda, Osijeka, rade. I jedan dio poljoprivrede, malo stočarstva ostalo je ovdje. Inače nema ovdje polja ni zemljišta puno, da se možemo baviti poljoprivredom, ističe načelnik Tidlačka.

Šume, voda i stočarstvo jedino je što imaju. A sve ih je manje. Iako su Levanjskoj Varoši postoji novoizgrađena škola, pohađa je samo 60-etak učenika. Ima tu i liječnik, dječji vrtić, pošta.

- Ja često kad ne mogu spavat, brojim kolko po kućama ima ljudi, pa ne mogu nikad više doć od 160. To je jako malo. Ne samo Levanjska, i ostala mjesta, kaže Mato Fogadić iz Levanjske Varoši.

Ipak, ne bi voljeli da im općinu ugase.

- Bolje je ipak i ovakva općina kakva je, pa da ostane, nego da je nema. Jer, bili smo mi bez općine kada je Levanjska bila pod gradom Đakovo. U to selo, ravno 30 godina se ništa nije uložilo. A sad kak je općina, ipak neki novci sa strane kapnu, inače općina sama po sebi ne može se uzdržavati, nema ekonomskih temelja. Mi nemamo niti jednu tvornicu, osim šume, kaže.

Projekti postoje. Prvi je razvoj prometne povezanosti.

- Da stvorimo jedan prsten prema Đakovu i prema Našicama i tako da smo prometno povezani, onda će netko se kretati kroz našu općinu, onda će ostati i nešto kupiti i svi skupa ćemo bolje živjeti, smatra načelnik Tidlačka.

Možda ova općina na sjecištu triju slavonskih županija i uspije zaustaviti izumiranje slavonskih sela. No, vremena je malo, baš kao i stanovnika.