Obitelj je najsigurnije mjesto za dijete

Je li prošao prvi šok od novonastale situacije s koronavirusom ili se reaktivirala problematika, te kako je djeci započela nova školska godina u novim uvjetima s maskama, neki virtualno pohađaju satove, što im smeta, čega se boje, što očekuju od roditelja i nastavnika? U „Dobro jutro, Hrvatska“ o ovoj temi govorila je Mia Roje, magistra psihologije, Poliklinika za zaštitu zdravlja djece i mladih.

Profesorica Roje pohvaljuje što se o ovoj važnoj temi govori u medijima, naglašava da je djeci teško kao što je i teško i odraslima. Sintagma „novo normalno“ stalno se provlači i s jedne strane implicira kao da nam više ne treba biti teško, da smo se do sad već trebali naviknuti na uvjete kakvi jesu. Nekima ide brže, a nekima sporije. Neka djeca su se naizgled jako dobra prilagodila kada je krenula cijela priča s Coronom, čak i s potresima, a sada imaju odgođene reakcije. To ne čudi stručnjake mentalnog zdravlja.

- Istraživanja pokazuju da do dvije godine nakon ovakvih ekstremnih situacija djeca, a isto tako i odrasli mogu tek tada početi pokazivati neke probleme mentalnog zdravlja, rekla je Mia Roje.

Svojim ponašanjem pokažimo djeci kako da smanje strah i strepnju

Nedavni manji potresi u Zagrebu i slične situacije djeci mogu pobuditi ponovno one reakcije koje su imali, doživjeli, traumatska iskustva. Podsjetnik na traumu ih može retraumatizirati. Puno se govori i piše o maskama i epidemiološkim mjerama u školama, najčešće su teme: jesu li one potrebne, štite li nas, štete li djeci? Na ta pitanja struka mentalnog zdravlja ne može odgovoriti. Niti epidemiolozi ne mogu dati konačan zaključan odgovor. Ono što znamo je najbolje što imamo u ovom trenutku i to možemo djeci prenijeti, informirati ih, zaključila je profesorica Roje i rekla:

- Vlada zbunjenost. Roditelji su zbunjeni, doživljavaju da su stvari nepravedne, kakvo okupljanje mogu biti, zašto neke svadbe ne mogu biti kao i krstitke kakve bi željeli. Ljudima se čini da se pravila stalno mijenjaju i da ne vrijede za sve isto. Roditeljima kažemo da djeci treba dosljednost, ali i nama treba dosljednost. Malo nosimo maske u školu, onda neke županije ne nose. Onda puno ljutnje i frustracije izdržavaju baš preko tih maski.

- Ono što je dosljedno u svemu tome je da se moramo ponašati zdravstveno odgovorni. Jedan dan to može značiti jedno, drugi dan drugo, npr. recimo da je dijete slomila nogu i zdravstveno odgovorno ponašanje bilo bi da leži doma. Da nije slomila nogu zdravstveno odgovorno ponašanje bilo bi da se bavi tjelesnom aktivnošću. Načini kako se zdravstveno odgovorno ponašamo se mijenjaju iz tjedna u tjedan. Ljudi se šale - iduća dva tjedna su ključna. Ono što ostane dosljedno je da se trebamo zdravstveno odgovorno ponašati ovisno o situaciji što znači različite stvari, dodala je.

Kako odgajati samopouzdano dijete u kolektivnoj zbunjenosti?

Koliko god su vanjski faktori važni jednako nas mogu oštetiti, traumatizirati kao i ojačati. Najvažnije je da su djeca i dalje djeca svojih roditelja jer što god da se događa u svijetu uloga obitelji je da djetetu pruži poruku da iako je svijet ponekad loše, strašno,nesigurno mjesto, neke stvari se nikad ne mijenjaju. A to je roditeljska ljubav, povezanost koja ne ovisi o vanjskim okolnostima, rekla je Mia Roje, a to možemo napraviti samo razgovorom s djetetom. Djeca nam kroz crteže lijepo znaju reći što osjećaju. Ako ih znamo pitati, znat ćemo ih i saslušati.

Djeca govore kroz svoje crteže

U Poliklinici za zaštitu zdravlja djece i mladih postoje roditeljski i odbori mladih i oni su savjetodavno tijelo stručnjacima za mentalno zdravlje. Koliko god da znaju iz struke trebaju čuti od roditelja i djece. Na pitanje što je ljubav, kako znamo da nas netko voli, djeca su im kroz crteže odgovarala: netko me voli kad mi kuha bolognese, kad me poljubi za laku noć, kad mi ispriča priču prije spavanja.

Za najljepše uspomene s roditeljima djeca su navodila obične sitne svakodnevne situacije koje imaju sa svojim roditeljima i iz kojih osjete tu ljubav i povezanost. Najsigurniji su kad su u svojoj sobi ili svom dnevnom boravku, kad imaju dekicu, kad s mamom i tatom gledaju crtani film.

- Bez obzira na sve što se događa oko nas, pod kolikim smo stresom, i djeca su pod stresom, ali su i dalje prije svega djeca, rekla je Mia Roje.

Djeca više vole smijeh, druženje i zabavu od materijalnih poklona

Jedno od pitanja djeci je bio i što bi voljeli dobiti a da nije mobitel ili nešto slično, materijalno. Njihova poruka je bila da im je potrebna ljubav, zagrljaj, smijeh, zabava, druženje s njihovim najbližima, bilo da su to roditelji ili neki drugi članovi uže obitelji. Djeca su stručnjake iz Poliklinike oduševili svojom odgovornošću vezano za ovu cijelu situaciju i kako je rekla Mia Roje:

- Djeca žele imati sigurno gnijezda, jedno sigurno mjesto u svojoj obitelji.

Budimo uzor svojoj djeci

- Djeca puno više uče iz onog što vide nego što govorimo. Ako hoćemo da se djeca pridržavaju mjera, nije dovoljno govoriti im. Mi se moramo pridržavati mjera i moramo svojim primjerom djeci dati do znanja kako se treba ponašati, rekla je Mia Roje.

Slušajmo djecu kako bi im mogli pomoći

„Ako ih ne slušamo dok imaju male probleme neće nam djeca doći ni kad budu imali velike probleme“ citirala je nepoznatog autora Mia Roje i naglasila da ako primijetimo neku promjenu kod svog djeteta bitno je da ga pitamo, ako treba i više puta ponovimo pitanje.

- Ako se pred djecom pravimo da smo dobro, ljudi hoće tako zaštititi djecu, djeca to vide. Ali time im šaljemo poruku da to nije ok, da nije dobro pokazivati emociju. O ovom slučaju trebamo primjerom pokazati djetetu da je u redu da nam je nekada teško, da će to proći, ali da su emocije nešto što se izražava i o čemu se govori, dodala je.

Ako roditelji primijeti da dijete ima bilo koju promjenu u ponašanju, u doživljavanju koje traje 2, 3, 4 tjedna, koje ometa funkcioniranje djeteta, trebalo bi potražiti i stručnu pomoć, podršku ili savjet. Sada je to dostupnije više nego ikad prije.

Ljude je manje sram tražiti psihološku pomoć

Dobra strana Corona situacije je što je manje stigmatizirana potreba traženja psihološke pomoći. Postoje telefoni podrške, stručnjaci se nude, dostupna je podrška. za ljude koji nemaju svoje mjesto stanovanja, nisu se još ohrabrili potražiti stručnu pomoć ima i online materijala.

Grad Zagreb ima projekt „Podrška na dlanu“ za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih, tu je puno korisnih materijala za roditelje i za stručnjake.

- Ljude je manje sram nego prije tražiti psihološku pomoć iako im je teško. Ako to bude poruka i lekcija koju ćemo izvući iz ove cijele priče mislim da će biti jako vrijedna, rekla je Mia Roje.

Roditelji trebaju staviti okvire djeci

Često se pogrešno interpretira savjeti suvremeni psihologa -pustite sve djeci, neka rade što hoće. Djeca trebaju pravila koliko god trebaju i ljubav, brigu, njegu.

- Roditeljima je sada teško iz više razloga. Prvo im je žao djece što im je toliko teško, drugo je roditelji su umorni od svega kao što smo svi umorni i možda nemaju toliko kapaciteta za dosljednost. U tim situacijama savjetovala bi roditeljima da odaberu jedan, dva ili tri pravila, ali točno za ona za koje su sigurni da ih mogu pratiti je li se provode, rekla je Mia Roje.

- Roditelji moraju biti sigurni mogu li izgurati to što su rekli djetetu i da dijete onda opet ima jedan osjećaj i strukture i dosljednosti, a kroz to će se izraziti i roditeljska ljubav. Nismo djeci učinili uslugu ako im pustimo da rade što god žele, jer djeca hoće svašta, a odrasli trebaju staviti okvire, dodala je.