Evo kako izgleda rad od kuće uz dvoje djece

Zbog cijele situacije oko epidemije koronavirusa, mnogi su počeli raditi od kuće, pa tako i ja. Budući da je suprug normalno odlazio na posao u firmu, ja sam ostajala sama s dvoje djece, a svaku smjenu treba odraditi. Nije lako biti zatvoren u stanu 24 sata dnevno, nije lako u takvim uvjetima niti djeci, niti nama odraslima. Isto tako, nije bilo lako uskladiti poslovne obveze i dječje potrebe, ali i prohtjeve.

Svima nam je trebalo vremena da se priviknemo na "novo normalno", a djeci pogotovo da shvate da moraju biti doma i da im je naš stan trenutno sve. Škola, vrtić, dom, moje radno mjesto.





Kako, uz posao, uskladiti školarca i predškolarca?

U početku su smjene od 8 sati bile prilično dinamične uz školarca i predškolarca. Za početak, meni je ovo bila prilično izazovna situacija jer nikada ranije nisam radila od kuće. Uz dvoje djece. Jedan prati nastavu on-line, drugome je za to vrijeme dosadno. Ne treba puno da dođe do svađe, niti da ona eskalira u tučnjavu, dovoljno je jedan drugoga krivo pogledaju.



Mama mora radit, kasnije ćemo se igrati

Djeca nisu naučena gledati me kako sjedim za blagovaonskim stolom sa slušalicama u ušima i radim 8 sati. Nisu naviknuti da nemam vremena, a doma sam, svaki put kada mi se obrate odgovarati na 17 pitanja koja ispaljuju kao rafale. Nisu naviknuti da, kada radim, jednostavno nemam vremena za igranje, rješavanje svađa, istraživanja tko je prvi počeo i zašto. Jer me prvi put vide kako radim, kako izgledam kada odem u redakciju na posao.

I njima je sve to novo i naravno da im je trebalo vremena da se naviknu. Od prve smjene koju sam odradila doma, uporno sam im objašnjavala da čim završim s poslom, možemo slagati puzzle, igrati memory, kartati Uno, što god žele. Ali dok radim, trebam kakav-takav mir i tišinu, atmosferu bez vike i dreke, trebam se skoncentrirati na posao.



Dulje spavanje, nema putovanja

Prednosti rada od kuće su te što ujutro mogu spavati gotovo jedan sat duže, a to mi jako puno znači. Ne moram se spremati za posao, razvoziti djecu i voziti 20-ak minuta do HRT-a. Nije to dalek ni zahtjevan put, ali puno je opuštenije nakon buđenja upaliti lap top u blagovaonici i skoro pa sam spremna za rad. Dok pripremim sve što mi treba za posao, polako popijem kavu, "dođem k sebi" i pregledam što me čeka taj dan.

Djecu ne moram buditi i požurivati da ne zakasnimo u vrtić, školu i na posao. Samim time nema jutarnjeg stresa i atmosfera je mnogo opuštenija i ležernija. Ljepše je početi dan bez nervoze i požurivanja. I ležernije je raditi iz vlastitog stana gdje mogu biti u pidžami i cijelu smjenu, ako mi se hoće.



A ako je riječ o poslijepodnevnoj smjeni, ne moram navečer umorna od svega sjesti za volan i voziti, samo par koraka me dijeli od kauča u dnevnom boravku.

Zdravija prehrana

Što se tiče prehrane, ne ovisim o pekari ili dućanu, ne moram ništa nositi od doma, već doma jedem. Ručak često skuham dan ranije, pa tijekom smjene kada ogladnim, samo ga prigrijem.



Isto tako, mogu birati što ću i kada jesti, voće, povrće i salate su mi dostupniji i puno se zdravije hranim.

Poljubac za "dobro jutro" i "laku noć"

Otkada radim od doma, djecu mogu poljubiti ujutro kada se probude ili navečer prije spavanja. Cijeli svoj radni vijek, a to je 15 godina, radim u smjenama. Na to sam naviknuta, drugačije ne znam i dok nisam rodila, takav rad mi je u potpunosti odgovarao. Ali otkad imam djecu, često imam osjećaj krivnje jer moram raditi poslijepodne i imam  osjećaj da propuštam puno toga u njihovim životima.

Zato mi jako puno znači što ih mogu poljubiti ujutro ili navečer, što sam tu za zagrljaj i riječ utjehe. Koliko god smjena bila teška ili naporna, pola minute, minutu uvijek mogu odvojiti da ih zagrlim, poljubim i kažem da ćemo razgovarati čim završim sa smjenom.



Kako smo se snašli?

U ovoj novonastaloj situaciji bilo je prilično burno, zanimljivo, teško, naporno, ali i izazovno uskladiti radni i obiteljski život koji su se odjednom našli ugurani u jednom stambenom objektu. Kako nismo imali izbora, većina nas se morala naviknuti na nove uvjete, za što je bilo potrebno i vremena i živaca. Sada mogu reći da prilično uspješno paralelno balansiram posao i brigu oko djece. Djeca znaju da vremena za njih imam nakon odrađene smjene, ali i da mi se mogu obratiti u gotovo svakom trenutku, makar na minutu. Postali su tiši i uviđavniji kada vide da radim, jer im je ipak puno draže gledati me kako doma radim, nego me čekati da dođem s posla.