Zagrebački 'Louis Vuitton' iz prošlog stoljeća

Prva asocijacija na naziv Sljeme, dakako, zagrebačka je gora Medvednica, druga je kobasica i pašteta mesne industrije Sljeme. A treća? Malo ljudi zna da je u Zagrebu pod nazivom Sljeme između dva svjetska rata djelovala tvornica kovčega Sljeme, i to u dvorištu Medulićeve 12. Tu činjenicu iskopao je iz zaborava povjesničar umjetnosti Danijel Tomičić.

- Ja sam otkrio Sljeme 2012. istražujući povijest automobilizma. Naišao sam na oglas gdje Sljeme oglašava auto kovčege i to mi je bilo fascinantno - da je netko u Hrvatskoj proizvodio auto kovčege. Prvi automobili nisu imali prtljažnik nego se kao kod kočija kovčeg stavljao na auto i oblikovao prema karoseriji, objašnjava Tomičić.

Kraljevski dobavljači

Tvornicu kovčega Sljeme osnovao je u Zagrebu 1921. austrougarski majstor kovčezar Samuel Gati. Tvornica je uspješno poslovala, zapošljavala stotinu radnika, a trgovine imala na nekoliko lokacija, među kojima i Trgu bana Jelačića. Uskoro Gati otvara jednu manju tvornicu u Beogradu gdje mu kupac postaje kraljevska obitelj. Time Sljeme postaje kraljevski dvorski dobavljač.

Osim auto kovčega proizvodi svu kožnatu luksuznu prtljagu: nesesere, futrole, manje i veće kovčege, te rukavice za dame i gospodu. Tragom oglasa i sajmova starina Danijel Tomičić došao je ne samo do Sljemenovih kovčega već i do priča o njihovim vlasnicima. Tako je pronašao neseser koji je pripadao Jelki Spevec, prvoj oftamologinji u Hrvatskoj.





Pronašao je i kovčeg za prekooceanska putovanja Nikole Marčetića, književnika i istraživača Afrike. Mali kofer pripadao je Josefu Fischeru i u njega je stao cijeli njegov život kad je pred naletom fašizma izbjegao u El Shatt. Vlasnik Sljemena Samuel Gati nije bio takve sreće, on i njegova obitelj stradali su u logoru Auschwitz.

Partizansko Sljeme nestaje u tranziciciji

Poslije 2. svjetskog rata tvornica je nacionalizirana, primenovana u Partizansko Sljeme, nekoliko puta pripojena, a 60-tih godina nastavila je rad pod starim nazivom u novom pogonu na Horvaćanskoj cesti. U tranzicijskim godinama potpuno prestaje s radom. No, naš sugovornik nije samo obožavatelj Sljemena. Njegovo Sljeme danas nosi ime Sljeme Autokoffer i proizvodi u malim serijama rukavice za vožnju.

- Ideja nam je vratiti proizvodnju u Zagreb, općenito mladi ne žele ići u zanate, a ovo je je jedan težak zanat i općenito na svijetu fale ti majstori kovčezari, torbati, rukavičari, sedlari. To je izumrlo, poručuje Danijel Tomičić. Hrabra ideja, idealna za poticaje u poduzetništvu samo je naznaka da bi se obrti, ali i tradicija dizajna predmeta koja je nekada postojala mogla obnoviti.

Ekskluzivne rukavice za vožnju

Za sada  rukavice Sljeme nose samo odabrani dragi prijatelji. Tako Mario Andretti, najveći američki vozač utrka rođen u Motovunu ima vozačke rukavice Sljeme. Tu je Gilles Vidal, donedavni direktor dizajna Peugeota, Fabio Filippini, direktor Pininfarine - ljudi koji dijele strast prema automobilima.

Ova nepoznata zagrebačka obrtnička i industrijska tradicija sljedeće godine trebala bi biti predstavljena na izložbi u Muzeju grada Zagreba, i to na 100. rođendan Sljemena. Time bi otrgnuli zaboravu jednu lijepu i uspješnu priču o gradu kakav je nekada bio te odali počast onima koji su ga naglo i tragično morali napustiti.