Starinska berba na Požeškoj gori

Vinorodne strmine Požeške gore spuštaju se do samog središta grada, a obrađuju se na starinski način, ručno i uz pomoć konja. Zaštićene kao kulturno povijesni krajolik, upravo ovih dana uvrštene su i na kulturno-turističku kartu Europe kao jedinstvena destinacija.

S ovih vinorodnih strmina puca pogled na povijesno srce grada. Mukotrpno je ovdje uzgajati i brati lozu. Bez konja i futunjaša - gotovo nemoguće.

- Sva ta burad, sreze, prosiječi i drvene futunje pa i ovaj veliki lijevak, sve je to staro preko 130 godina, još od našeg djeda Imre, govori Bracika Horvat, požeški vinogradar.

Kod gazde Horvata - futunje nose oni najsnažniji. Poput unuka Filipa.

- Nije baš teško uz brdo nositi, ali nekad ipak nije ni lako, rekao je Filip Kalnjak, Futunjaš.

A tradicija ovdje nosi zlatnu patinu. Baš kao i graševina koju prerađuju ručno. Dolaze ovamo na praksu studenti vinarstva iz cijeloga svijeta. Lani čak iz Japana.

- Jedan je to sasvim osobit hedonizam, meni drag jer nisam iz Požege, ali volim doći na ova brda, a taj pogled, to vjerujem neće zaboraviti ni jedan moj student dok je živ, naglašava Stanko Zrinščak, Poljoprivredni odjel Veleučilišta u Požegi.

Ministarstvo kulture zaštitilo je ovo povijesno vinogorje. Čuvare njegovih tradicija istražuje i ova mlada znanstvenica.

- Iz toga stvarno dolazim do fascinantnih rezultata, to su priče o ljubavi, suživotu s vinogradima, reklka je dr.sc. Rahela Jerković, antropologinja.

Zahvaljujući njezinu projektu - ovo je drevno vinogorje nedavno uvršteno na turističko-kulturnu kartu Europe.