Western jahanje u Varaždinu

Jeste li znali da se u Varaždinu možete baviti western jahanjem? I to upravo onako kako ste mogli vidjeti u brojnim kaubojskim filmovima.
Kaubojski šešir, košulja, traperice i čizme s mamuzama - osnovna je oprema za western jahanje. Dok se englesko jahanje smatra sportskim, western je takozvano radno jahanje.

-
Western jahanje podrazumijeva pod sobom drugačiji način treniranja konja i drukčiji način upravljanja konjem, ističe trener jahanja Branko Pavčec.

- Tehnika western jahanja je takva da pokušavamo s minimalnim imputom postići maksimalni rezultat. Znači većina upravljanja western konjem ide iz nogu, težišta, glasa, a nastojimo ruke koristiti čim manje. Teorija je da 70, 80 posto komandi dolazi iz nogu, a ostalo iz ruku, objašnjava.

Odgovara i na vječno pitanje - nanosi li se mamuzama konju bol?

- Nepravilna upotreba mamuza konja boli. Ali mamuza se ne koristi zato da bi konja boljelo nego da bi mogli točno definirati područje konja koje želimo aktivirati i da bi konju jasno dali odmah dali signal šta od njega tražimo. Znači svaka kriva upotreba mamuze se na natjecanju diskvalificira, a u konjičkom svijetu smatra - grijehom, ističe trener Pavčec.

Western jahanje privuklo je Branka prije 10-ak godina. Na "Happy western ranchu" u Varaždinu uzgaja konje i trenira ih za western jahanje.

- Mi ovdje imamo sve tri western pasmine koje se koriste. Uglavnom kao najbrojnija je Quarter horse, Paint horse i Apaluza, kaže.

Tim redosljedom je i zastupljenost u svijetu po broju, ali kod nas indijanska pasmina Apaluza dominira, dodaje.

No, ističe, tko nema western konja, i dalje može jahati tim stilom. Jer western prije svega podrazumijeva tehniku treniranja i pristup konju. Svakog se konja može istrenirati za takvo jahanje.

Na svom ranču okupio je i skupinu ljubitelja konja i jahanja. Zasad je čine članovi obitelji i prijatelji.

- Ja sam odmalena u konjima. Prvo sam jahala englesko jahanje, prvih 5 godina, a sad 3,4 godine jašem western jahanje. Sviđaju mi se konji ustvari, mirni su i lijepo rade, malo za promjenu. I ostala sam u tome, kaže Nana Labinjan.

Od malih nogu konje vole i Petar i Emina. Na ranču su gotovo svaki dan. Treniraju i pomažu koliko mogu. Petar Pavčec je s konjima od 3. godine.  

- Pa osjećaj je fantastičan, kaže.

- Sviđa mi se zato jer volim konje i imam jednog konja s mamom, kaže Emina Vidačić.

Oko konja moramo raditi, hraniti ga, učiti i baviti se s njima, dodaju.

Što se tiče western jahanja situacija u Hrvatskoj nije zavidna. Vrlo je malo zainteresiranih. Pa na natjecanja Branko odlazi u Sloveniju i Austriju, a najviše u Italiju. Iako se najčešće natječe u disciplini Reining baš se u Italiji na treningu okušao i u disciplini konj - jahač - krava, i to sa svjetskim šampionom u Ropingu.

- Vježbali smo lov krava, kad ono 2 kauboja jure za jednom kravom, jedan hvata glavu, drugi noge. To sam trenirao, imam neko iskustvo u tome. Ali kod nas je to neki san. Nije osobno moja omiljena disciplina, ali je jako atraktivno i puno adrenalina. Kolko to ima nekog ovak smisla ne znam, ali zabavno je u svakom slučaju, ne radi se šteta kravi, kaže Pavčec.

Želja mu je popularizirati western jahanje za koje mnogi nisu ni čuli. No riječ je o pravoj vještini suradnje s konjem koju kad doživite, slažu se sudionici ove naše priče, više ne možete napustiti.