Život na brodu u polju lavande

Gordan Purko iz okolice Dicma odlučio je živjeti na jahti. No njegova jahta nije na moru nego na ledini.

Ni kuća ni brod, na vječnom je suhom vezu u Krušvaru. Mora ni na vidiku, ali posadit će Gordan polje lavande da se sve plavi.

- Želim sve u obliku broda, zato šta je brod ka i čovik, kad se jednom povežeš za njega, gotovo je, kaže Gordan Purko.

Brod još nije gotov - umjesto da diže kat na "ćaćinoj kući", dignuo je kredit kako bi u kalupu za jahte uredio dom. U 16 metara dužine 50-ak je četvornih metara životnoga prostora. Pa nek' se selo veseli.

- Šta će meni reć za ovo, ja ću mu reć pokretnina, je li kako se reče to, pa to i je to, da sam ja iša radit kuću, čoviče, papira bi platija 100 iljada kuna, a ovako sam njega tu privuka, kabel od kuće pa šta će ki sad doć, će mi ga srušit? Iz ničega u nešto, a to je ono šta ljude najviše boli, kaže.

Paluba je terasa, u pramcu je WC, u krmi soba. U trupu uvijek ima plećke za narezati. Jer jahta je jahta.

- Da bude okolo cvića, svega, da bude toplo, lipo, romantično i da je to to, kaže.

Na pitanje ima li mjesta za obitelj unutra, odgovara: "Ma ima mista za sve, ima, za sve ima mista".

- Ja bi da taj brod nekome ko je ljubavni par, muž, žena oće doć tu, nije stvar toliko ni novaca, pa neka dođu tu malo eto im s guštom! Ne moš ih sad držat ne znan koliko, ali neka dođu.

Narodski mudar, dječački iskren, vrijedan k'o mrav i veliki sanjar. Na livadi u Zagori uređuje ne kuću, ne brod, već - dom.