Najmlađa je prvakinja Hrvatske u preponskom jahanju u povijesti

Na nedavno održanom prvenstvu Hrvatske u preponskom jahanju u Čehima, ozbiljnu, tešku i iskusnu konkurenciju pomela je mlada Samoborka Josipa Koletić, najmlađa prvakinja Hrvatske u povijesti. 

U četiri dana natjecanja, više od 100 konja i jahača, odmjerilo je snage u svim kategorijama: od kadeta, juniora, amatera, mladih jahača, amazonki i seniora. Kako je to uspjela, Josipa je rekla u "Dobro jutro, Hrvatska".

Josipa Koletić, koja je nedavno napunila 18 godina, najmlađa je seniorska prvakinja Hrvatske u preponskom jahanja ikada. Trenutno ima  svoja četiri konja, tri su nešto iskusnija, za veće visine, a jedan je mladi konj.

Državno prvenstvo osvojila je na konju kojeg najdulje jaše, kastratu Layosu koji ima 13 godina. Checker ima 8 godina, zovu ga "mlada nada", još nije u punom naponu snage, ali je talent i vjeruju da će biti dobar konj.

Josipa je opisala preponu koju skače s konjem Checkerom.

- On skače preko bazena, to je specifična širinska prepona od 3,5 metra širine, nema visinsku komponentu i konj isključivo mora skočiti u dalj. Konji se često boje takvih prepona, ali moji koji su hrabri i nikad nisam imala problema.

U seniorskoj kategoriji zajedno se natječu žene i muškarci

U jahanju se natječu zajedno i muškarci i žene, pravila nisu baš poznata široj javnosti. U tri dana natjecanja seniori se prvi dan natječu isključivo na vrijeme, drugi dan preskaču dva puta, a u finalu jedanput, najvažnije je da se ne obori nijedna prepona.  Zbrajaju se bodovi iz sva tri dana i tako se dobiva pobjednik.

Odgajanje konja je višegodišnji proces

Odgajanje konja počinje s 3,5 godine kad se kreće u najahivanje, s četiri godine počinje se aktivno natjecati, a na internacionalno natjecanje konj može tek nakon pete godine, rekla je Josipa i dodala da je to dugotrajan proces u kojem konj svoj napon snage dosegne s 10 godina. To je sedam godina svakodnevnog rada i truda u kojima se konj nauči svladavanju svih prepreka.

- Ljudi se iznenade jer misli da su konji hrabre velike životinje, ali su jako plahi. Plastične vrećice  na vjetru njihov su najgorih neprijatelj, dodala je.

Karijeru je nastavila u Njemačkoj

Josipa je prvi put počela jahati na hipodromu sa šest godina. Većina škola jahanja ne žele uzeti djecu prije škole jer su mali i to je dodatna odgovornost. Prije godinu dana s obitelji se preselila u Njemačku. Školovanje je nastavila u redovnoj školi, profesori su joj izašli u susret i ispite polaže u Hrvatskoj.

Većinu vremena provodi u Njemačkoj, svakih par mjeseci se vraća kući u Hrvatsku, ali je karijeru nastavila u Njemačkoj gdje je prvih šest mjeseci surađivala s Ludgerom Beerbaumom, a sada joj je trener Carl Brooks.

Za Njemačku se odlučila jer je tamo veliki broj konja, trenera, jahača (i amaterskih i profesionalnih) i s obitelji je procijenila da je za nju najbolje da tamo nastavi karijeru. Sretna je što ima priliku raditi s takvim profesionalcima. I u Hrvatskoj i u Njemačkoj jaše svoje konje.

Natjecanje je prilično intenzivno, u sezoni i svaki vikend, a kako izgleda jedan radni dan, Josipa je rekla:

- Radni dan prilično je naporan. Da bi jednog konja odjahali treba vam sat vremena, još treba sat vremena za timarenje konja prije i poslije jahanja.  Svaki dan ustajem u 6, slijedi čišćenje boksa, hranjenja i čišćenje konja, to nisu baš glamurozni poslovi. Poslije je jahanje do ručka, pauze za ručak i opet jahanje i čišćenje. Svaki konj mora izaći čist iz svoje nastambe dva puta na dan. Ipak su oni na neki način divlje životinje, prirodno im je da se kreću. Dan mi završava oko 18 sati kada sam umorna i treba mi i psihičkog i fizičkog odmora. Koliko mogu još radim za školu i trudim se ne razočarati ni profesore, ni roditelje, ni sebe.

- Moji planovi su ti da me prvo čekaju školske aktivnosti u Hrvatskoj. Po povratku u Njemačku s trenerom moram vidjeti kako će se nastaviti treniranje s obzirom na koronakrizu, kako će se odvijati natjecanja u zatvorenom prostoru. Moj sljedeći internacionalni turnir je u Riesenbecku, dodala je.