Stogodišnjak s HRT-a

Većinom obilježavamo svaki rođendan, a kad je nekomu stoti, taj se treba posebno obilježiti. Baš tako ga je, uz svoju obitelj, ovih dana obilježio Ivan Vukov sa Zlarina. Inače je ovaj stogodišnjak, inženjer elektrotehnike, cijeli svoj radni staž odradio na televiziji.

Doživjeti stotu privilegij je koji imaju rijetki poput gospodina Ivana Vukova sa Zlarina. Najstariji je stanovnik na otoku. Premda mu je sluh malo slabiji, uspravan je, na nogama i još voli prošetati od svoje kuće do obale, popiti piće i uživati uz more.

- Imamo djevojku koja nam pomaže pa me ona odvede u šetnju. Često puta se iskombinira tako da se ide, pa se sjedne u gostionu i popije se ili pojede. Ustvari da se makne iz kuće, priča Ivan Vukov.

Na svoj rodni otok vratio se sa suprugom prije 40 godina kada je otišao u mirovinu. Cijeli radni vijek odradio je na HRT-u. Bio je jedan od inženjera elektrotehnike koji se bavio projektiranjem antenskih sustava i izgradnjom većine odašiljača i repetitora. Prisjeća se samih početaka emitiranja.

Prijenos iz kreveta

- Prva emisija koja je bila, bila je iz Tomislavca. Ja sam prvi gradio, prvi uprosio u Tomislavcu, iz kreveta vršio prijenos jer nije mjesta bilo. Kad smo Kalnik radili, onda nisam upoznao teren - bilo je gužve, 'oću izgubit glavu, neću izgubit glavu, opisuje.





Iako je završio Elektrotehnički fakultet jer je od njega dobio stipendiju te bio jedan od najboljih studenata, njegova želja bila je studij medicine ili likovna akademija jer je oduvijek volio crtati. Odrastao je uz tri brata i jednu sestru. Otac mu je bio svjetioničar. Na Zlarinu je završio stolarski i koraljarski obrt, a u Zagrebu gimnaziju gdje je i upoznao svoju suprugu.

Ilegalac u domu

- Privatna gimnazija. Otac joj je imao knjižaru, tako smo se upoznali u gimnaziji. Teško je to govoriti kad dođete iz seljačkog područja, a nemate zaleđa i dođete u velegrad. Moj brat je bio profesor i on je bio u činovničkom domu pa je mene utrapio u sobu. Svoju sobu nisam mogao dobiti. Kad su me otkrili, našao sam sobu u susjedstvu, u podrumu, prisjeća se gospodin Vukov.

Većinu radnog vremena provodio je gospodin Vukov na terenu, supruga je vodila brigu o djeci, sinu Krešimiru i kćeri Srećki. Imao je dosta hobija - od slikanja, fotografiranja do izrade nakita od koralja. Poliglot je, govori talijanski, francuski, njemački i danas čita knjige na engleskom. Donedavno je uređivao vrt i klesao kamen i još ima smisla za humor.

Ovih je dana 100. rođendan šjor Ivan Vukov proslavio sa svojom djecom, petero unučadi i šestero praunučadi i to uz jedno zdravo plućno krilo jer je kao dijete prebolio TBC. Često se prisjeti svoje supruge koju je izgubio prije godinu i pol. Kaže da ima još nekih želja. Ostavili smo ga na rivi, nedavno, jednog prekrasnog sunčanog rujanskog dana, kada na njegovu Zlarinu nema mnogo gostiju pa je mogao pronaći slobodno mjesto i promatrati more jer to najviše voli.