Tradicija varaždinskog zelja

Gotovo da nema kuće u vidovečkom kraju ispred koje ne stoji barem jedan štand s domaćim povrćem. Bilo da ste u potrazi za krumpirom, lukom ili pak zeljem - ovdje ćete naći najbolje od najboljeg.

Mnoga su gospodarstva nastala i razvijala se upravo zahvaljujući proizvodnji varaždinskog zelja. Jedno od takvih je gospodarstvo obitelji Cafuk, gdje se već peti naraštaj bavi tim poslom.

- Sama spomen na varaždinsko zelje meni zaigra srčeko, govori Marija Cafuk, proizvođačica varaždinskog zelja i dodaje kako su već 1968. na Opatijskom tržištu bili s varaždinskim zeljem. Onaj turist koji je došao u 7. mjesecu jeo je varaždinsko zelje.

I vjerujemo, nije požalio. Od te daleke '68. godine mnogo se toga promijenilo, više-manje na bolje - kaže gospođa Cafuk. Posao se unaprijedio, proizvodnja je rasla. Uz nove tehnologije- ne zaboravlja se na tradiciju.

- Stari ljudi su rekli, to je inače ivanjski tjedan, da ako se zelje stavi ivanjskog tjedna u prah ono će se primiti. Tog 24. sadimo zelje da bi ono sada bilo za berbu. Naravno, zemlja ne smije biti kisela, pa onda provodimo i kalcizaciju, naglašava Cafuk.

Ove će godine proizvesti oko 180 tona zelenih plodova.

- Ima plosnatu glavicu, i to zbijenu glavicu, nema izraženi kocen i ova rebra nisu izražena i ima jako tanak list, pokazuje Marija.

Koji je idealan za sarmu. Izrazito žute boje, lako se reže, a o okusu, da ne govorimo.

- Ovo je jedan dobar, pravi primjer varaždinskog kiselog zelja koje prije nego što je spremno za konzumaciju mora odstajati najmanje 21 dan. Bogato je vitaminom C, a kažu da djeluje i kao prirodni antibiotik, pokazala je Jasmina Grbavec, novinarka HRT-a.

Isto su zelje htjeli svojatati i Slovenci, no Vidovčani nisu dali na svoje. Svoj su eliksir zdravlja zaštitili i to na području cijele Europske Unije.

- Sam taj proizvod potvrđuje da je proizveden upravo onako kako je predviđeno samom specifikacijom prilikom postupka zaštite. To znači, da proizvođači taj proizvod proizvode kako je procedurom definiramo, da poštuju analize i postupke te da je u sustavu certifikacije taj proizvod ono što jamči zaštita izvornosti proizvoda, naglasila je Mara Bogović, voditeljica Službe za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva Područne jedinice Varaždin.

Taj im je certifikat znatno pomogao u brendiranju, ali i dizanju cijene.

- Cijena se kreće oko kunu i pol do dvije to je stvarno O.K. Kad je naše zelje priznato na europskom nivou ta se cijena korigirala, jer nekad je to bilo i 50 lipa i to je bilo stvarno nezamislivo, govori Bogović.

Ovdašnji se poljoprivrednici u distribuciji povrća snalaze na različite načine. Pretežno to čine putem poljoprivrednih zadruga. Ovaj pogon "dijeli" 11 vlasnika. Gospođa Kristina njime upravlja dvije godine i kaže - zadruge su prilika za razvoj.

- Imamo nekoliko tisuća tona različitih vrsta proizvoda koje prodajemo trgovačkim centrima. U velikoj mjeri bi se moglo reći da se radi 80 posto o krumpiru i kupusu. Lakše je to plasirati na tržište nego da mali obrtnik ili poljoprivrednik sam plasira zato što on nema tako velike količine. S obzirom na situaciju s krizom, nismo imali većih problema zato što proizvodimo hranu. Dobili smo priliku da dokažemo da RH ima dovoljne količine proizvoda da zadovolji hrvatsko tržište, rekla je Kristina Ivaček, upraviteljica poljoprivredne zadruge Varaždinsko povrće.

Prilika za proizvođače, ali i za tržište koje je, unatoč jednoj od ponajboljih godina za hrvatsko povrćarstvo, preplavljeno uvoznom robom. Robom koja ne može niti će ikada moći konkurirati proizvodima hrvatskog seljaka.