Slavonci zaljubljeni u boćanje

Boćanje - sport koji ljubitelje ima i na kontinentu. I ne samo ljubitelje, već i slavonsku Međužupanijsku ligu. Među sedam ekipa je i ona Zajednice Talijana iz Lipika, možda skromna po učinku, ali svim srcem i tradicijom vezana uz taj sport.

Kamene boće i stari teren sada su tek uspomena. Baš kao i prvi boćarski hici
vječnih mladića.

Josip je počeo prije 60 godina, gledajući starije momke. 

- Ja gledao kako oni bacaju pa probao sam i ja, išlo je dobro i tak me povuklo i ja sam nastavio, kaže Josip Olivier.

Ne zaboravlja se to tek tako, kaže Stjepan, koji opet igra nakon 40 iseljeničkih godina u Australiji.

- Pravila znam, i teška su i ponekad se ljutiš, ponekad ne, ponekad ti koriste, ponekad štete i to je to, Stjepan Kanton iz Ploština.

Od ovoga ljeta, zahvaljujući gradu i Talijanskoj uniji te mnogim donatorima imaju i najmodernije boćalište, pa se sada i ozbiljnije trenira.

- Tamo smo imali onu jednu stazu i kad nas dođe više nismo mogli svi igrati sad ipak je to drukčije, dođu ljudi i gledaju ipak je to sad događaj, rekao je Mario Svjetličić iz Pakraca.

Znaju oni za alanfordovsko pravilo - ako želiš pobijediti ne smiješ izgubiti, no to nije lako ni u slavonskoj ligi.

- Nijednu utakmicu nismo izgubili sa nulom, iako smo dobili koji bod, čak smo osvojili i 8 bodova, iako pobijedili nismo ni jednom, normalno, rekao je voditelj Boćarskog kluba Lipik Krešimir Brisinello.

Tu su, kažu, najviše zbog druženja, a boćalište je najbolje utočište za sve bivše sportaše.