Što su gospođa Melankolija i Pjesnik radili u Varaždinu?

U Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, na podrumskoj sceni Rogoz, praizveden je dramski tekst mladog autora Luke Vlašića pod nazivom ‘Ništa novo’.

Odnos gospođe Melankolije i Pjesnika čini se poznatim odnekud, s neke druge predstave, možda davnog djela Čehova ili Krleže. No, sada su u novoj priči.

Redatelj Hrvoje Korbar napominje da komad doista podsjeća na neke situacije, likove i događaje:

- Pa čak i na scensku sliku nekog pravog dramskog kazališta, onog što svi negdje podrazumijevamo -  kako izgleda dramska predstava, kako se u dramskoj predstavi glumi, što se u dramskoj predstavi treba dogoditi. Jedina je mala zamka teksta što se zapravo ništa ne dogodi, kaže Korbar.

Motive i situacije iz dramaturgije 19. i 20. stoljeća, jezikom apsurda, autor je pretvorio u autentični dramski svijet. Uz članove varaždinskog ansambla, dio ekipe su kolege s akademije koji poznaju prvobitni tekst.

Glumac Robert Španić, koji igra Pjesnika, ističe se ekipa već poznaje i da su radili već zajedno, pa je bio lijepi spoj surađivati sa starijim i iskusnijim kolegama.

Autor teksta Luka Vlašić dodaje da je upravo s tim tekstom upisao akademiju: I onda mi je bio zanimljivo pet godina ili šest godina kasnije ponovno se baviti tim tekstom i što on nakon takvog jednog izvjesnog perioda može novo dati, smatra Vlašić.

Maruška Aras, koja nastupa u ulozi Daprah, mišljenja je da je proces rada na predstavi bio vrlo zanimljiv: Imali smo kolažiranje postojećeg materijala, donošenje novog, baš je tekst prošao sito i rešeto, i mi skupa s njim, priča Maruška Aras.

Može li se uopće stvoriti nešto novo ili je već dovoljno kapitalnih djela za rastavljanje i ponovno sastavljanje, zašto ponavljamo naučene obrasce?

- Cijeli taj tekst, pa i cijela predstava, zapravo su satkani od nekih citata u kojima smo onda tražili različite načine izvedbe i zapravo smo tražili neki način da se unesemo neki suvremeni osjećaj vremena -  tu zarobljenost u ponavljanju, ta nemogućnost izlaska iz naučenih obrazaca i odnosa, a kroz koje se na kraju ništa ne promijeni. Ti ljudi ili nisu u mogućnosti ili zapravo ne žele da se nešto promijeni, komentira redatelj Korbar.

Ljiljanu Bogojević, koja tumači ulogu gospođe Melankolije, jako je zanimalo što je ona sama od stare garde profesora na Akademiji primila kao pristup tekstu, način glume, priče o velikanima koji su imali tako svojevrsni patos kojim su interpretirali tekstove u to vrijeme.

- Što se očekuje od nas glumaca danas, kako kazalište treba izgledati danas? Nisam sigurna da sam možda došla do točnog odgovora, ali ovo je bio jedan proces kojim smo to - ne volim tu riječ, ali morat ću je nažalost upotrijebiti jer nemam drugu – propitkivali, kaže Ljiljana Bogojević.

Robert Španić, zaključuje, pak, da tekst jako suvremen: On asocira na neke kanonske tekstove iz književnosti, ali jako rezonira i u današnjim vremenima, smatra Španić.

A naša je stvarnost, tvrdi redatelj Korbar, i dalje često okamenjena u prošlosti, baš kao u naslovu - ‘Ništa novo.’