Tragedija na Vergaroli - nesreća ili atentat?

Druga sezona dokumentarne serije Nesreća donosi šest novih slučajeva prometnih i drugih katastrofa na području Hrvatske. Treća epizoda, koja je premijerno prikazana pred publikom na Filmskom festivalu u pulskoj Areni 2020., pokušala je odgovoriti na pitanje kako je nakon 2. Svjetskog rata došlo do tragedije na pulskoj plaži.

Otkako su 1946. godine u poratnoj i podijeljenoj Puli eksplodirale mine na plaži i ubile više od 60 ljudi, nakon čega je uslijedio egzodus Talijana iz grada, postavlja se pitanje što se zapravo dogodilo – radi li se o atentatu ili nesretnom slučaju, kome bi takvo što bilo u interesu?

18. kolovoza 1946. na kupalištu u pulskoj luci Vergaroli dogodila se velika nesreća. Dogodila se eksplozija minskih sredstava koje su tamo bile naslagan. Poginulo je po prvom izvješću 63 osobe, a 25  do 30 ih je bilo teško ranjeno, kaže povjesničar Darko Dukovski.  Bila je to uz žrtve prvog bombardiranja garda, 9. siječnja 1944., najveća skupna tragedija u modernoj pulskoj povijesti, naglašava povjesničar Raul Marsetič.

Većinski talijanska Pula toga vremena bila je podijeljen na protalijansku i projugoslavensku struju. Grad je nakon Beogradskog i Devinskog dogovora1945. bio podijeljena na Zonu A, koju kontrolira Saveznička vojska, i Zonu B pod okriljem Jugoslavenske armije, a u gradu često dolazi do sukoba pripadnika različitih struja. 

- Bilo je čak i internih skoba, na jednoj priredbi vidio sam dva brata koji su potukli… Jedan je bio za Italiju, drugi a Jugoslaviju – prisjeća se Livio Dorigo, svjedok nesreće.

Upravo na različitim manifestacijama i sportskim natjecanjima često se očitovala ta podvojenost grada, naglašava Anton Percan, arhitekt i publicist. Tako je bilo i te kobne nedjelje 18. kolovoza 1946. U uvali Vergarola sportskim natjecanjima slavila se 60. obljetnica osnivanja Nautičkog kluba Pietas Julia koji je bio naklonjen ideji da Pula pripadne Italiji, a okupljao je te svoje simpatizere.

Claudio Bronzin, tada 11-godišnjak, bio ja na Vergaroli s roditeljima ali i tetama i rođacima. Lino Vivoda čiji je brat poginuo toga dana, a kasnije je proveo i privatnu istragu događaja, kaže da se oko 2000 ljudi smjestilo u borovu šumu pokraj odlagališta protubrodskih mina koje su krajem rata nađene u pulskom akvatoriju. Te mine, oni koji su dolazili na kupanje na Vergarolu više nisu doživljavali kao opasnost. Na njima se sunčalo, sušili su se ručnici, fotografiralo se za uspomenu pa čak ispod njih i palila vatra za roštilj. Iako su bile na vojnom djelu plaže na taj dio su baš svi odlazili bez imalo zadrške.

Do eksplozije je došlo oko 14.10

- Bio je to veliki udarac, sve je eksplodiralo, ništa se nije vidjelo. Prašina, trenje, sve je letjelo – prisjeća se Claudio.

- Iz barke smo vidjeli snažan grom i jedna veliki stup dima – dodaje Livio Dorigo, svjedok nesreće.



Lino još uvijek pamti koju je knjigu čitao (Tri mušketira Alexandrea Dumasa) kada je čuo eksploziju, a na Vergaroli nije bio jer je svećenik koji je svakodnevno vodio grupu dječaka na kupanje taj dan odlučio da zbog očekivane gužve ostanu doma. Neke je od nesreće spasilo to što su 'zakasnili' na plažu. O jačini eksplozije govori i činjenica da je, kako svjedoči Aldo Skira, njegova majka povrijeđena u kući – perući suđe nakon ručka ispod prozora koji se od siline eksplozije raspucao, a komad stakla odrezao joj je dio uha.

Tragedija na Vergaroli trajno je obilježila Pulu. Mnogim Talijanima bila je ona kap koje donijela prevagu u odluci da napuste Pulu i život nastave u Italiji koje nije baš srdačno primala izbjeglice. Mnogi od njih smatrali su da je tragedija na Vergaroli bila državni terorizam, no ima i onih koji misle da je tragedija rezultat nemara i lošeg skladištenja.

Tragični junak pulske tragedije

Junak ove tragične priče je pulski kirurg Geppino Micheletti. Nakon eksplozije operirao je 24 sata bez stanke iako ga je za operacijskim stolom zatekla vijest o pogibelji njegova dva sina; Renza (9) i Carla (6), brata Alberta sa suprugom i šurjaka Otella. Svojim je činom spasio mnoge živote, a svjedoci govore da je nakon toga uz sebe, u džepu kute u kojoj je operirao, uvijek imao čarapicu sina koju su našli na plaži nakon tragedije. Dr. Micheletti postao je dio egzodusa iz Pule. Plaketa s njegovom fotografijom i spomenom danas stoji uz spomenik pokraj pulske katedrale.



Istragu nakon nesreće proveli su Englezi i nije utvrđen krivac, a niti kasnije povijesna istraživanja ne daju odgovor na pitanje je li tragedija na Vergaroli bila čin terorizma ili posljedica nehajnog skladištenja?

Postoje razne teorije – od onih da je za sve kriva Jugoslovenska strana, OZNA, do onih da su eksploziju postavili Talijani. Ipak, povjesničari Dukovski i Federico Tenca Montini drže da teoriji o namjernom jugoslavenskom terorizmu manjka političke logike. Navode da za tvrdnju o namjernom terorizmu bilo koje strane ne postoje ni dokazi, ni dokumenti, a nije ih potvrdila niti prvotna istraga.

Činjenica je da se eksplozija dogodila upravo na dan održavanja talijanskog sportskog događaja na kojem se skupilo mnoštvo ljudi svih dobi, što ipak daje povod za sumnje u namjerni zločin.

Povjesničarka Tea Čonč, rodom Puljanka, za događaj je doznala tek kao studentica kada ju je otac uputio na članak objavljen tršćanskom dnevnom listu Il Piccolo u kojem se tvrdi da su tragediju izrežirali Titovi agenti. Dokaza u arhivama o tako nečemu nema, ondašnji su novinski izvještaji pisani senzacionalistički pomalo u svjetlu tadašnjih dnevno političkih previranja, a postoji i sumnja da su neki arhivski dokumenti mijenjani da budu u skladu sa službenom verzijom događaja.

- Pravih je vjerodostojnih izvora je vrlo malo. Odnosno, za sve izvore, čak i ove pisane, imamo pravo sumnjati u njih baš zbog političke situacije koja je u tom trenutku u gradu vladala. Bio je to grad bez države, podijeljen grad… To je jedan vrlo nesretni period u povijesti Pule – ističe Čonč i naglašava odgovornost ondašnje vlasti koja nije reagirala na činjenicu da se ljudi nesmetano kupaju, sunčaju i roštiljaju pored bombi.

- Ima elemenata koji mogu sugerirati interes jedne ili druge strane, no ipak sve provjere i istražni postupci nisu utvrdili ničiju krivnju. Također je istina da svi pokušaji tehničke ekspertize na materijalima, na bombama, na činjenicama koje se temelje na pričama iz druge ili treće ruke nisu dosljedni. Neki tvrde da su mine bile deaktivirane, ali nema konkretnog dokaza za to – zaključuje Montini.

I jedan i druga strana su se u boli ujedinili, jedni i drugi su osjećali tu tragediju, naglašava Dukovski koji ipak vjeruje da je do eksplozije došlo namjerno, ali da posljedice nisu trebale biti toliko velike.

Vergarolski misterij o tome kako su eksplodirala 'odložena minska sredstva' možda i nikad neće biti razjašnjen.


Scenarist i redatelj je Arsen Oremović, direktori fotografije su Raul Brzić i Kristijan Burlović, dok glazbu potpisuje Toni Starešinić. Producentica je Maja Vukić. Produkcija:  Izazov 365 za HRT.

Serijal Nesreća sastoji se od 6 filmova, a u videoteci multimedijske usluge HRTi, osim priče o tragediji na Vergaroli, nalaze se i one emitirane o Vlaku smrti, Razredu koji nedostaje kao i cijela prva sezona serijala.