Dvorišna galerija Mire Škripića

Dvorište jedne obiteljske kuće u Pirovcu prava je galerija na otvorenom. Riječ je o mnogobrojnim radovima umirovljenika Mira Škripića koji, gotovo dva desetljeća od kada je u mirovini - uopće ne miruje.

Stotine skulptura, reljefa, mozaika. Bilo u metalu, drvu ili kamenu - godinama se slažu jedno do drugoga. Radovi su to Mira Škripića koji svoje umirovljeničke dane krati u pirovačkoj kreativnoj idili.

- Inspiracije su dolazile same po sebi. A malo me povelo to i što se ljudima svidjelo, kad su tu dolazili i pričali pa što je to, pa to moramo vidjeti gospodina, onda sam se ja ohrabrio. Prije sam pomalo na početku mislio to onako, ali kako je to eskaliralo i sa mnom i s njima - onda sam sve više radio - priča Miro.

A svi materijali, odbačeni predmeti, ostaci u očima ovog kreativca imaju novi život. Najdraži mu je metal ali ne odustaje ni od kamena, voli i u drvetu raditi.
Dio godine koji ne provodi u Njemačkoj, aktivno provodi u svom pirovačkom ateljeu.

Dvorišna galerija privlači poglede mnogih prolaznika. Neki od njih žele i kupiti po koju skulpturu. Ako doniraju novac, on ide u dobrotvorne svrhe. A i sami radovi često budu donirani.

- Profit ja nikakav ne tražim iz toga, to samo iz radosti i prema drugima i zato što to volim - kaže.

Svaki Mirov uradak ima svoju priču. Nadahnuća i motive crpi iz života. A teme su raznolike - društvene, sportske, religijske. Umirovljeni bravar još se ne želi umiriti. Ideja je mnogo, kao i planova.

- Rado ne bih još dugo stao, tu jesu godine ali imam još inspiracije i nacrta. Imam puno aforizama, poruka, viceva. To moram još realizirati još dok sam tu i dok mi radi i glava i ruke - poručuje.

Zato mu je još želja - nabaviti gravirku, pa da sve to trajno - upiše i u kamen.