Kako su satovi u Poreču stali

Premda gotovo svako istarsko mjesto ima zvonik sa satom, u Poreču ga nema. U gradu sa svjetski poznatom bazilikom, i brojnim crkvama, ne može se na ulici doznati koliko je sati. Zvona sa zvonika Eufrazijane javljaju da je podne. Točno vrijeme moguće je čuti, ali ne i vidjeti.

- Prividno, nema satova na zvonicima u Poreču, ali ako se malo dublje pogleda i istraži vidi se da ih zapravo ima, da su među najznačajnijim ne samo u Istri, kaže Marino Baldini, povjesničar umjetnosti.

Eufrazijeva bazilika ima jedan od najstarijih zvonika u Istri, a na praznom zidu ponekad se može vidjeti mrlja na mjestu gdje se nalazio sat. Njegov mehanizam sačuvan je, i stoji svega kat niže nego što se nalazio u vrijeme dok je pokazivao vrijeme.

- Jedan dio sastoji se od nekoliko kotača koji pokreću minute, a drugi dio koji pokreće baš kretanje sata, objašnjava Denis Visintin, posljednji navijač satova. Mehanizam, kao još oko 200 drugih satova na istarskim zvonicima, postavila je obitelj Solari.

Talijanski proizvođači iz Karnije bili su svjetski poznati, i njihovi su satovi diktirali vrijeme od Austrije, do Crne Gore. Tvrtka Solari još uvijek postoji. A njezin nasljednik Alceo Solari tumači kako je porečki sad vrlo važan, jer ilustrira dio povijesne priče o zvonicima i satovima.

Na svim zvonicima uz obalu, sat je uvijek stajao na južnoj strani. Možda se sat na zvoniku Eufrazijane ipak jednom vrati u funkciju. Dok se to ne dogodi, Porečani mogu provjeriti koliko je sati na nedalekoj crkvi Sv. Franje. Samo ako je lijepo vrijeme, jer se radi o sunčanom satu.