Što čitati? – roman o 'zaključanosti' ili degradaciji

Karolina Lisak Vidović, urednica dviju emisija posvećenih književnosti, jedne radijske, 'Kutije slova', na HR1 i jedne televizijske, 'Što je klasik?' na HTV3, ovaj je tjedan odabrala je dva važna romana - jedan domaći i jedan strani.

Ivana Bodrožić: 'Sinovi, kćeri', Hermes - Corto Literary

Novi roman Ivane Bodrožić donosi priču o zaključanosti - onoj društvenoj, obiteljskoj i intimnoj kroz tri perspektive.

- Kći je prikovana za bolnički krevet, a njen vidokrug sveden je na milimetarsko vertikalno pomicanje zjenica. Ne može govoriti, ne može se pomaknuti, može se samo prisjećati svega što se dogodilo, s njim, s njom, navodi se u bilješci izdavača.

Sin je zarobljen u vlastitom tijelu, ali spreman izdržati nerazumijevanje i najgora iživljavanja okoline kako bi mogao biti ono što jest, a majka nosi teret generacija koji joj onemogućava slobodno kretanje i jasan pogled, njena ljubav ubija kad želi spasiti.

- U takvom zadanom poretku uvjetovanom specifičnim društvenim okolnostima treba pronaći snage za promjenu kako bismo mogli živjeti slobodno, ali dok u transgeneracijskom lancu nasilja i nerazumijevanja jedna osoba ne stekne dovoljno hrabrosti da ga prekine, nećemo se osloboditi prošlosti niti imati budućnost, poručuju iz izdavačke kuće.

Ivana Bodrožić spisateljica je i pjesnikinja rođena u Vukovaru 1982. godine. Diplomirala je filozofiju i kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osvojila je nagrade Goran za mlade pjesnike na Goranovom proljeću i Kvirin Matice hrvatske, za najboljeg pjesnika do trideset pet godina, te je prevedena na španjolski jezik.

Roman 'Hotel Zagorje', objavljen 2010. godine, također je ovjenčan brojnim nagradama, a roman 'Rupa' iz 2016. godine, proglašen je najboljim kriminalističkim romanom recentne domaće književne produkcije po izboru čitatelja - njegovo se američko izdanje očekuje u jesen 2021. godine.

António Lobo Antunes: 'O prirodi bogova', Sandorf, prev. Tanja Tarbuk

U romanu 'O prirodi bogova', prožetom gorčinom i natopljenom jetkom ironijom, suvremeni portugalski klasik António Lobo Antunes, kojega kritičari uspoređuju s Faulknerom, Conradom i Cortázarom, bavi se starenjem, prolaznošću, sjećanjem, smrću, seksualnošću i, dakako, postkolonijalnim stanjem uma.

- On je stručnjak za ljudsku psihu i njezine kontradikcije, i otkriva kako odnosi moći i moralna degradacija neminovno dovode do svake vrste nasilja i okrutnosti, napominje se u bilješci izdavača.

António Lobo Antunes rodio se 1942. godine u Lisabonu. Završivši medicinu, specijalizirao je psihijatriju. Živio je i radio kao liječnik u Engleskoj, Njemačkoj i Belgiji. Nakon objavljivanja prvog romana 1979. godine, Memória de Elefante (Slonovsko pamćenje), posvećuje se samo književnosti.

Godine 2003. dobio je nagradu União Latina za cjelokupno djelo, a 2007. nagradu Camões, najvažniju nagradu za književnost na portugalskom jeziku. Preveden je u dvadesetak zemalja i predlagan za Nobelovu nagradu. Autor je tridesetak romana i kronika, za koje je višestruko nagrađivan.

Pogledajte gostovanje Karoline Lisak Vidović u emisiji Dobro jutro, Hrvatska: