Čudo u Smiljanu, krumpir na čekanju

Ivica Baričević iz Smiljana bavi se poljoprivredom tridesetak godina. U svom OPG-u uzgaja sve što se u Lici uzgojiti može. Pa i više od toga. Jer njemu, izgleda, uspijeva sve, čak i šparoge.

Voli eksperimentirati s novim kulturama, sa starima ga ništo ne može iznenaditi.

- Ako dobro pripremiš tlo, sadiš kvalitetno sjeme, redovito obilaziš polja i daješ im što im je potrebno, priroda te obavezno nagradi, kaže.

Zato i svega ima u izobilju, a sve što uzgoji je vrhunske kvalitete i bez
kemijskih supstanca.

Brige mu zadaje jedino plasman proizvoda. Po dvorištu sve veće planine od krumpira, a s prodajom mukom muči.

- To je prva klasa, lički krumpir, nije egipatski. Ali nije to kao grah, kao drugi proizvodi, grah mogu i iduću godinu prodavati, a krumpir ne mogu. Imam par mjeseci, ako ne prodam, gotovo, mogu ga samo baciti. A ogromna je količina - kaže.

U OPG-u rade tri obitelji - Vrkljan, pomladak Baričević i stara obitelj Baričević. Imaju puno posla, ali sve stižu. Ivica je i majstor – sve što vidite na imanju, kaže, sa svojim rukama sam napravio.

- Vi samo recite što treba, odmah ću vam objasniti što je potrebno i koliko će otprilike koštati – smije se dok nam pokazuje kakve je sve inovacije osmislio za olakšati poslove i uštedjeti vrijeme.

- Čovjek što poželi, može i imati. Ali, pazite, samo ako dovoljno želi – poručuje Ivica.