Nastava uživo ili online? Što biraju nastavnici?

U ovom nestvarnom dobu u kojem živimo ni škola više nije kao prije. Hodnici su prazni, zavladala je tišina. U školi vrijede nova pravila. Nastava uživo ili online, pitanje je sad. Ako mogu birati, neki prosvjetari izjavili su za HRT-ovu emisiju PULS kako nemaju dvojbe. Iako im je ta opcija trenutačno mnogo stresnija, biraju nastavu uživo. 

Vesna Marjanović, učiteljica razredne nastave u OŠ Samobor, kaže kako je pri zatvaranju škola problem psihološko socijalni jer se tada "zatvaramo u svoje male balončiće i nemamo taj socijalni kontakt, druženje". Ističe da smo svi socijalna bića kojima je to neizmjerno važno za zdrav razvoj.

Mirta Jakobović, učenica 6. razreda, nastavu ima uživo. Kaže da učenici njezinog razreda smiju izlaziti samo za vrijeme školskog sata, a da zaštitne maske mogu skinuti samo kada jedu. Budući da trebaju često prozračivati prostoriju, prozore svako malo otvaraju, ali i zatvaraju jer im je hladno.

- Mislim da je puno bolje imati nastavu uživo jer je tu i profesor koji ti može nešto objasniti, pokazati na ploči, a možeš i pitati ako ti nešto nije jasno. Kad  je nastava on-line onda samo pišeš zadatak i nemaš koga pitati ako ti roditelji ne znaju objasniti, kazalaje Mirta.

Iskustva on-line nastave u svijetu i u Hrvatskoj pokazuje da je ona tek nužna zamjena, a prava je nastava uživo.

Nikolina Matovina Hajduk, učiteljica razredne nastave u OŠ Pavleka Miškine kazala je da je umorna već čim se sjeti on-line nastave.

- Radila sam od jutra do mraka. Bio je to konstantan pregled radova te konstantna komunikacija s djecom i roditeljima. Koliko god se mi educirali, i s koliko god alata baratali, na kojoj god platformi imali učionicu, kakav kviz ili digitalne sadržaje - dijete zapravo ne može samo, kazala je Matovina Hajduk.

Učiteljica Marjanović, koja je podučavala četvrti razred, kaže da im je najteže padalo to što nemaju susret uživo.

- Sjećam se kada sam odlučila imati prvi zoom sat razrednika. To je bilo veliko veselje. Dva sata smo bili na zoomu. Nismo se mogli rastati. Neki su i zaplakali zajedno sa mnom. Onda smo nastavili s tim zoom sastancima. Roditelji su mi rekli da to djeci puno znači, dodaje Marjanović.

Roman Karem, profesor matematike iz Privatne klasične gimnazije, kaže da je jednu cijelu cjelinu iz matematike odradio on-line.

- Čak je i meni bilo pozitivno iskustvo. Svi su učenici odgovarali taj dio on-line i mogu reći da su usvojili te glavne ciljeve nastavne cjeline. I kako je odmicao kraj šestog mjeseca i kraj on-line nastave, vidio sam da su oni većinom, bez iznimke, nisu usvojili gotovo ništa, ističe profesor Karem.

Sanja Rajković, nastavnica strukovnih predmeta u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu kaže da je u pola tri u noći dobila poruku sa zamolbom da pregleda nact. 

- Ja svaku svoju prezentaciju obogatim crtežima na ploči. Vodim ih korak po korak i to je za njih izuzento važno. Ako malo zapnu teško se mogu dalje sami pokrenuti, kazala je.

Natalija Kurjaković, profesorica engleskog jezika u OŠ Vukomerec, napominje da stalno moramo razmišljati o tome da su učenici danas prezasićeni ekranima.

- Što god vi njima napravili, oni će na brzinu to poklikati, kao da je to neko natjecanje u klikanju. Zaboravit će što su sve poklikali, pa od tog učenja nema ništa. Ja ne znam zašto se više ne spominje da je učenje težak misaoni proces, a ne nekakva igrarija.

Profesor Karem kaže da im je najteže održavati pažnju učenika.

- Kada radimo on-line nemam uvid u to što oni rade. Mislim da pažnja ne može trajati 40 min, koliko na satu. On-line nastava može trajati 20 min do pola sata. Ostalo je gubitak vremena,  dodaje.

Upravo zbog toga većina je škola ove jeseni izabrala nastavu uživo. Dio ima takozvanu kombiniranu nastavu – on-line i uživo. A brojni  razredi, pa čak i cijele škole, zbog epidemioloških razloga, povremeno moraju održavati nastavu od doma.

Profesorica Rajković kaže kako joj se čini da je 99 % učenika za nastavu uživo.

- Oni su se veselili povratku u školu. I mislim da su kod čiste on-line  nastave učenici na određen način zakinuti. Zamislite tu motivaciju sjediti 10 sati za kompjutorom, dodala je.

Pedagoginja Ingeborg Hanich-Šaić iz Graditeljske tehničke škole smatra da se učenici jako čuvaju i paze želeći što duže ostati u školi, kako im  se ne bi opet dogodila on-line nastava.

- Izolacija kod kuće ih čini depresivnima i anksioznima, a nikako ovaj boravak ovdje. Vide da se ne razbolijevaju. U školi nije bilo niti jednog transfera bolesti. Uvijek je donose od kuće, dodaje.

No kako raste broj zaraženih, sve se češće otvara pitanje hoće li se škole zatvoriti. Ministarstvo prosvjete naglašava da škole nisu žarišta epidemije, što je potvrdilo istraživanje u 133 zemlje. A one koje uvode „lockdown”, škole ne zatvaraju ili im je to jedna od posljednjih mjera u suzbijanju epidemije.