Emilova umjetnost od masline i smriča

Emila Mikelića upoznali smo dok se borio za prava radnika vranjičkoga Salonita. Bivši branitelj iz Marine pokraj Trogira, u mirovini se potpuno posvetio umjetnosti. Rezbari iz kojeg god drveta stigne, a struka za njegove skulpture ima samo riječi hvale.

- Ljudi kažu da sam umjetnik. Onda valjda jesam umjetnik. Ja ovo radim iz duše, iz srca. Uvijek kažem da nam je Bog dao talent, a otac i majka ruke. I tako sam stvoren, tako radim. I uživam u tome, kaže Emil Mikelić.

Ovaj samouki umjetnik iz Marine najviše u rukama voli imati maslinu i smrič.

- Smrič mi je prekrasan. To je smolasto drvo koje u sebi ima smolu i kada ti smrič ostaviš jedan period da se osuši, on zadržava taj miris, nakon 50, 100 godina, ta smola prekrasno miriše, kaže.

Emil i slika, ali sve manje. Ne ispunjava ga to više. Sad mu se, kaže, sviđaju ipak malo složeniji zadaci. To ga, kao bivšega branitelja posve zaokuplja i opušta.