Generacija Z, nostalgija za 80-tima uz mobitele

Rođeni su početkom 2000-ih, u vrijeme mobitela i računala, a opet, dovoljno su stari da se sjećaju i analognog svijeta. Iako različitih interesa i budućih karijera, glazba ih okuplja i kroz nju iskazuju sve svoje misli, ideje, osjećaje. Ekipa Pulsa razgovarala je s članovima zagrebačke grupe Bordeaux, pripadnicima tzv. generacije Z.

- Osamdesete. Odmah se stvori neka vizija u glavi. Imam osjećaj da našu generaciju to  baca u nostalgiju - prema vremenu koje uopće nismo osjetili. Vidimo je kroz prizmu naših roditelja i mislimo 'Svi ti klubovi', 'To je bilo idealno'. A zapravo imamo iste stvari sad i naša će djeca će vjerojatno imati nostalgiju prema vremenima koja nisu ni osjetili, priča Damian Humski.

- Mi nismo generacija koja se rodila s mobitelom u ruci, ali nismo imali ni kasetice, walkmane i te stvari. Sjećamo se sjećamo analognog svijeta vrlo dobro, pa gledali smo crtiće na VHS-u, prisjeća se Dorian Pritchard Sholz, student arhitekture. Trenutno svira u šest bendova i svaki od njih ima različiti pravac.

- Mojim roditeljima je bilo jako smiješno kad sam počeo svirati s bendom 'Neki to vole vruće' jer je to bio bend koji su oni slušali dok su bili mladi, priča Lovro Ohlhofer, student digitalnog martetinga. Generacijski jaz ni bi trebao postojati, priča Tin Rašpolić, kuhar, koji se  u budućnosti vidi u 'na stageu'.

- Jedna naša pjesma zove se 'Najljepša prolaznica'. Najljepša je baš zato što je prolaznica - ideal u glavi koji se nisi trudio upoznati. Kad ne želiš narušiti taj ideal, da ne upoznaš sve slabosti te prolaznice i više cijeniš svoju viziju ideala. Tako je i kod osamdesetih, koje su kod nas nekakva vizija ideala, kaže Damian Humski.

- Ne vjerujem u diferencijaciju generacija po ključu da te godina rođenja definira, to mi zvuči kao horoskop. Mislim da je to vrlo individualno, smatra Damir Humski, Damianov otac. Njegov sin je kaže - potpuno drugačiji. "Ili sam ja drugačiji čovjek, ili je to samo drugačije vrijeme. Nema tabu tema, on priča s nama, sjedne i priča, sve ga zanima, dodaje.

- Mogu se pohvaliti da imam iskren odnos s roditeljima. Vjerujem da takav odnos imaju i drugi moji vršnjaci. To moji roditelji svojevremeno nisu imali. To je obilježje te generacije. Naši bake i djedovi odrasli su netom nakon 2. svjetskog rata i svoju su djecu odgojili na posve drukčiji način. Njihova su djeca imala svojevrstan bunt kao odgovor. Stvorili su svoj sistem po kojemu su nas odgojili, priča Dorian. Što je stariji to više cijeni.

Pogledajte videoprilog!