Psihologinja Buljan Flander o potresu, djeci i traumama

Djeca modeliraju naše ponašanje. Zato je dobro da imamo plan kako ćemo reagirati u stresnoj situaciji kao što je potres. Bitno je da mirno reagiramo, da djeca znaju da se mogu osloniti na nas i da ćemo biti uz njih. Ali je isto tako važno naglasiti da se odrasli imaju pravo bojati i tražiti podršku. Jedino brigom za sebe mogu brinuti i za svoju djecu, rekla je psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u emisiji Studio 4.

➡️ Psihijatar Bagarić: Kriza će ostaviti gadne posljedice na većinu populacije
➡️ Potres i strah: Kako pomoći sebi i djeci?


Teško je opisati koliko je potres traumatizirao građane koji su na najteže stradalim područjima. Epidemija, veliki broj zaraženih, preminulih, jedan pa drugi potres. Živimo u stanju produžene krize. Među najranjivijim skupinama su i djeca.

- Predškolska djeca i djeca rane školske dobi imaju najčešće separacijske probleme, ne žele se odvojiti od roditelja, ne žele otići spavati u svoju sobu, spavaju obučeni  da budu stalno spremni, ne žele otići ni u kupaonu, bude se po noći, ne žele spavati u krevetima nego žele spavati u autu, imaju promjene apetita, neka se povuku, različiti su simptomi, kazala je Buljan Flander.

Osnovnoškolska i predškolska djeca, dodaje, imaju više smetnji nego adolescenti koji imaju kontrolu nad situacijom i razvijenije mehanizme suočavanja sa stresom.

-  Manja djeca ne znaju što se događa, vide da se nešto događa, da su u opasnosti njihovi i životi njihovih bližnjih. Najgore je ako im ne objasnimo što se događa i ako im ne damo kakav takav osjećaj kontrole i sigurnosti, dodaje psihologinja.

Oporavak djeteta će ovisiti o tome koliko se preplašilo, kolika je šteta, je li netko ozlijeđen, ali i kako su roditelji u situaciji kao što je potres reagirali. Sva neugodna dječja pitanja i neugodni osjećaji zahtijevaju obrazloženje i iskrene odgovore u skladu s njihovom dobi.

- Jako je važno da djeca izraze osjećaje. Moramo znati da su ovo nenormalne okolnosti i da su sve naše reakcije normalne reakcije na nenormalnu situaciju, tako je i kod djece. Jako je važno da djeci ne kažemo: "Ne treba te biti strah, ti si veliki, strah je za male bebe…". U svakom slučaju im trebamo dati mogućnost da izraze svoje osjećaje i normalizirati ih kakvi god da jesu, kaže psihologinja.

- Djeca će pitati hoće li biti još potresa i normalno svi želimo reći da neće, ali to nije dobro jer djeca će izgubiti povjerenje. Trebamo reći: "Ne znamo, ali moguće da hoće, ajmo napraviti plan…", dodaje Buljan Flander.

U stresnim situacijama djeca će više nego ikada tražiti bliskost i zato je važno da je dobiju od roditelja. Buljan Flander pritom naglašava kako roditelji, posebno razvedeni, trebaju zaboraviti na konflikte i staviti dijete u prvi plan.

- Poručila bih roditeljima da je ovo situacija kad su djeca pod stresom kao i odrasli, kada ima je potrebno da imaju dva roditelja, a najmanje što im treba su konflikti između mame i tate. Jako je važno da vide da imaju podršku oba roditelja. Što više podrške, veća je vjerojatnost da će dijete izaći s manjim emocionalnim smetnjama, kaže psihologinja.

Dobar odnos s oba roditelja jača otpornost djece, daje im osjećaj sigurnosti i na taj način će se lakše nositi s budućim stresnim situacijama. A baš kao i odrasli, i djeca mogu razviti elemente PTSP-a ili sve kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a.

- I sad djeca imaju neke simptome – imaju nametajuće slike toga što ima se dogodilo, stalno su na oprezu…Ako ti simptomi dulje potraju dobro je da roditelji potraže pomoć, mogu u našoj klinici, na Hrabri telefon, u drugim zdravstvenim ustanovama, kazala je Buljan Flander.

Za sva pitanja roditelji se mogu obratiti stručnjacima, ali i potražiti savjete u online publikaciji “Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa” koju su izdali psiholozi: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj i Mia Roje Đapić. Publikacija je interaktivna pa uz savjete o tome kako razgovarati s djecom i kako se ponašati u slučaju potresa, predlaže i aktivnosti s djecom. Autori publikacije su psiholozi Poliklinike: prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, Krešimir Prijatelj i Mia Roje Đapić.