Zoran Ferić ogolio povijest vlastite obitelji

Još prije dvadesetak godina, na samom početku književne karijere, Zoran Ferić velikim se slovima upisao u povijest hrvatske kratke priče. U novom romanu ‘Putujuće kazalište’perom vještog pripovjedača ispisao je povijest vlastite obitelji i time potvrdio status jednog od najvažnijih i najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika.

Sve je počelo pronalaskom ove jedine sačuvane fotografije piščeve bake i djeda u operacijskoj sali. Znao je da će joj se jednom vratiti i upravo to je učinio - zahvaljujući njoj počeo je ispisivati obiteljsku sagu u kojoj je kroz prošlost vlastite obitelji ispričao i povijest dvadesetog stoljeća.

- U prvom dijelu kada se govori o mojim djedovima i bakama trebalo je puno toga rekonstruirati iz obiteljskih priča. To je imalo za mene težinu za mene kao pisca – da se svega prisjetim, i još više da odlučim što ću odbaciti, a što staviti unutra. To mi je bio najveći problem, otkrio je Zoran Ferić u razgovoru za Vijesti iz kulture.

Treći dio romana odnosi se na neposredan autorov život, odnosno život njegovih roditelja, i tu pisac postaje surov, iskren, prepoznatljiv, odličan.

- Taj dio mi je bio težak jer me udarao na emocije – gledanje tih starih slika, tih mrtvih ljudi... Itekako je boljelo pisati taj dio romana, ali siguran sam da tako treba biti, priznaje Ferić.

'Nemoguće je zapamtiti vrijeme. Pamtimo samo trenutke.'
- zapisuje autor na posljednjoj stranici romana sugerirajući nam da su život tek dojmljive epizode koje brišu brojne godine prije i poslije.

- To je sito svijesti i podsvijesti. Mene, naravno, privlače takve priče – i kao pisca i kao čitatelja, a privlače me i kao životne situacije, odnosno kao građa za romane i priče. Vjerojatno ti ironični dijelovi su me privukli, ali privukla me i tragedija nekih likova, ističe Zoran Ferić.

Upravo od tih i takvih likova i plutajućih sjećanja, što posrednih što proživljenih, Zoran Ferić oblikovao je sjajnu intimnu obiteljsku priču, impozantan roman iznimnog pripovjedača.