09:08 / 14.06.2015.

Autor: Ivan Žaknić

A kao Animafest, Z kao Zagreb

-

-

Foto: - / -

Konzumirati i smisleno vrednovati stotinjak naslova težak je posao, no naš jedini A festival – a k tome i sve bolje organiziran – zaslužio je barem svojevrsnu abecedu svog polujubilarnog izdanja.
Animafest – svjetski festival animiranog filma (Zagreb, 9.-14. lipanj 2015.)

Odlukom o spajanju kratkog i dugog metra u svom 25. izdanju Animafest je nesumnjivo ušao u jedno novo razdoblje. Produkcija dugometražnih crtića sve je snažnija, a zbog dosadašnjeg bijenalnog ritma kratki metar je patio zbog recentnosti. Naravno, selektorima je to otežalo posao kao i onim filmskim kritičarima kojima je do opservacijskih ambicija glede crtića uopće još stalo. Konzumirati i smisleno vrednovati stotinjak naslova težak je posao, no naš jedini A festival – a k tome i sve bolje organiziran – zaslužio je barem svojevrsnu abecedu svog polujubilarnog izdanja.

A
– kao Antauer Margit. Od davnih je dana svima znana Buba vezana za organizaciju Animafesta. Ne treba velika hrabrost za tvrdnju kako je u ratno-tranzicijskim godinama imala ključnu ulogu u tome što se Animafest kontinuirano održavao. Mnogima je bilo žao što je, nakon odluke da se organizacija povjeri produkcijskoj kući Hulahop, Buba pomalo bila zanemarena. Danas je opet tu u funkciji predsjednice Vijeća festivala. Zasluženo.

B – kao Bourek Zlatko. Jedno od najznačajnijih imena zagrebačke škole crtanog filma, još od vremena autorskih kreativnih okupljanja u stanu Nikole Kostelca pedesetih godina. Generacije su ga primjećivale na špici animiranog serijala Profesor Baltazar gdje je ostvario fascinantan scenografski posao. No, Bourek je i redatelj, scenarist i crtač – jednom riječju autor – niza impresivnih crtića pa mu je ovogodišnji festival priredio retrospektivu. I ne samo to – Bourek ima i film u natjecateljskom programu. Zove se Wiener Blut i predstavlja njegovo sjećanje na osvit Drugog svjetskog rata i užas holokausta.

C -  kao Carroll Lewis. Britanski književnik, pisac slavne Alise u zemlji čudesa koja je objavljena prije 150 godina, a ovogodišnji Animafest ju je odredio kao svoju tematsku okosnicu. Ako pogledate tri dugometražna i dva tematska bloka kratkih filmova posvećenih Alisi i društvu, shvatit ćete zašto je Carrollow klasik  vječna umjetnička inspiracija i animatorima, bez obzira preferirali Disneyev klasik iz 1951. ili nadrealistično-seksualna iščitavanja češkog majstora Jana Švankmajera.

D – kao Dovniković Borivoj Bordo. Jedno od najvećih imena animacije na ovim prostorima. Uvijek je i ljudski i autorski ostao vezan uz Animafest i u vremenima kada su ga zbog krvnih zrnaca poželjeli maknuti i onda kad su njegove i Vukotićeve originalne skice pokušali fizički ukloniti iz Zagreb filma. Bordo je i danas tu. Uz festival. I dalje neumorno sastavlja retrospektive hrvatskih filmskih klasika.

E – kao Estonija. Jedna od zemalja iznimno bogate animirane tradicije, još od vremena Sovjetskog saveza, čiji se filmovi kontinuirano pojavljuju na zagrebačkom festivalu. Estonski Tallinnfilm mjesto je okupljanja tamošnjih autora koji preferiraju stop-animaciju. Ove godine u službenoj konkurenciji su im dva filma. Doduše, potpisuju ih veterani. Nadajmo se da je to slučajno i da ćemo već idućih godina svjedočiti novim estonskim animiranim snagama.

F – kao Francuska. Zemlja s najvećim brojem filmova na ovogodišnjem Animafestu, ne samo zbog Rendez Vous festivala u Hrvatskoj. Jednostavno, riječ je o najvećoj europskoj kinematografiji koja, eto, u vrijeme zagrebačke škole crtanoga filma, nije imala instituciju za obrazovanje animatora. Što je poprilično (bez)vrijedan podatak.

G – kao Guljašević Ivana. Hrvatska ilustratorica i animatorica, jedina naša predstavnica u ovogodišnjem Natjecanju filmova za djecu. Dosad je snimala dvadesetak kratkih crtića, televizijski serijal Danica i prijatelji. Najmlađi je jako vole. Voljet će i njezinu Malu morsku zvijezdu, bezvremensku priču o tome kako uvijek želimo biti netko drugi.

H – kao hrvatski animirani film. Nekad smo imali zagrebačku školu crtanog filma proslavljenu diljem svijeta. I Zagreb Film kao ultimativno sjecište autorskih ideja. Danas imamo niz malih agilnih produkcijskih kuća. I niz autora koji ne baštine zajedničku poetiku. Ali, snimaju filmove i putuju po festivalima. Dovoljno da bi o njima Mihaela Majcen Marinić objavila knjigu Prema novoj animaciji. Dovoljno za zasebnu kategoriju na Animafestu.

I – kao I videl sam daljine meglene i kalne. Prema mišljenju autora ovog teksta možda i najbolji Bourekov film, realiziran prema Krležinim Baladama Petrice Kerempuha. Groteksni karakter Bourekova crteža poprima u pokretu tragične dimenzije krležijanskog osjećanja prošlosti, kao stravične vizije krvi, ognja i magle... Tako piše u Animafestovu katalogu i tome se nema to dodati. Film je uvršten u Bourekovu retrospektivu.

J – kao Joung Yumi. Ta nas je Južnokorejanka prošle godine oduševila svojim Ljubavnim igrama koji je zaslužio i festivalski Grand-prix. Ove je godine u Zagreb stigla kao članica žirija, a u galeriji ULUPUH postavljena joj je izložba crteža, slikovnica i filmova My Little Dolls House. Jer, Joung je i prava zvijezda dječje književnosti, dvaput nagrađivana na Sajmu u Bologni.

K – kao kompjutorski generirana slika. Međunarodna kratica glasi CGI. Iako je mnogi vežu u holivudska animirana i druga čudesa, ušla je i u svijet takozvane umjetničke animacije. Ona je tu, samo je pitanje kako ćete je koristiti. Pa nam se ove godine na Animafestu predstavlja MOPA – škola animiranog filma i kompjutorski generirane slike osnovana 1998. u Valenciennesu. Dvije godine kasnije sveučilište Supinfocom otvorilo je i svoju drugu školu u Arlesu (odatle i skraćenica MOPA – Motion Pictures in Arles). Pokretačka snaga škole uvijek je ista: odlučnost da se kompjutorski generirane slike uspješno prenesu u raznolike formate.

L – kao Levitacija ili kao Lundgren Chintis. Levitacija iznimno plodnog Marka Meštrovića hrvatski je predstavnik u kratkometražnoj konkurenciji. Baš kao i Život s Hermanom H. Rottom iza kojega stoji estonska redateljica s hrvatskom adresom Lundgren Chintis.

M – kao Moore Tomm – irski redatelj i animator koji je nedavno opčarao zagrebačku publiku sjajnim Tajnama Kellsa. Sada se vraća s filmom u dugometražnoj konkurenciji Pjesma mora, snimljenom prema irskoj legendi o narodu Selkieja i punom vještica, duhova i mitskih stvorenja.

N – kao Nepoznate energije, neidentificirani osjećaji -  tako se zove jedini hrvatski predstavnik u kategoriji dugoga metra, iako svojom dužinom (40 minuta) tamo baš i ne spada. Priču o Tajanstvenoj fondanciji koja financira rad instituta za istraživanje parapsiholoških fenomena i mentalnih filmova režirali su Dalibor Barić i Tomislav Babić. Film je već nagrađen na Danima hrvatskog filma i predstavlja zanimljivi animirano-eksperimentalni iskorak.

O – kao Ocelot Michel. Nakon niza nagrada, BAFTI, Cezara, ali dva Animafestova Grand-prixa, ovaj put u Zagreb je došao kako bi primio nagradu za životno djelo. Iz čiste besparice izmislio je tehniku silueta. Njegova Kirikou i zla čarobnica, nadahnuta Afrikom u kojoj je živio, u Francuskoj je pokrenula val dugometražnih crtića. Azur i Asmar nešto je najljepše što smo od animacije ikad vidjeli. I sad snima novi film za kojima ponovno morati skupljati sredstva. I čeka svojeg mecenu. Jedan od najvećih živućih animatora.

P – kao Paern Olga i Priit. Estonski autorski par koji su učestalošću pojavljivanja postali zaštitni znak Animafesta. I ovaj put su tu s Pilotima na povratku kući, o pilotima koji, ostavši bez aviona, kreću na put kući pun vizija i maštarija.

R – kao Radionica videogara. Projekt Animafesta, Fakulteta elektronike i računarstva te Akademije likovnih umjetnosti kojim se želi afirmirati video-igre kao ravnopravan medij estetskog stvaralaštva i sjecišta animacijske umjetnosti i digitalne tehnologije. Ljubitelji video-igara znati će o čemu je riječ, za one druge nije ni bitno.

S – kao Stoljeće filma u Čakovcu. Naziv je to knjige skupine autora predstavljene na Animafestu. S jedne strane slavi se duga povijest kinematografije u Međimurju, s druge ističe uloga čakovečke Škole animiranog filma (ŠAF), prepoznate i u inozemstvu, iza koje opet stoji nezaobilazno ime domaće animacije Edo Lukman. Animafest ŠAF-u odaje počast i malom retrospektivom.

T – kao Tokyo University of the Arts. Jedna od najpoznatijih umjetničkih pa i animacijskih obrazovnih institucija u svijetu. Svojedobno su dobili posebno priznanje u Zagrebu. Studenti te škole stalni su suputnici Animafesta. I ova godine imaju svoje predstavnike u Natjecanju studentskog filma.

U – kao Unt Riho. Legenda estonske lutkarske animacije. Zajedno s Hardijem Volmerom snimio je Začarani otok za koji će brojni Estonci reći kako je to film njihovog djetinjstva. Jedan film – Master – mu je u glavnom programu, a još tri – među kojima i Začarani otok – u retrospektivi 3x3.

V – kao videospotovi. I oni su, sad već tradicionalno, dobili svoje mjesto na Animafestu. Naravno, oni animirani. Glazbenici i animatori oduvijek se vole. Dokaz je 18 spotova u popratnom programu Kino za uši.

Z – kao Zagreb. Samo ćemo citirati Margit Antauer: Upamtite, u animaciji Z...znači Zagreb. Zauvijek!




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!