12:53 / 12.06.2017.

Autor: Ivan Žaknić

A kao Animafest, Z kao Zagreb

Foto: Facebook Animafest Zagreb

Foto: Facebook Animafest Zagreb

Foto: - / -

Animafest – 27. svjetski festival animiranog filma, 5. do 10. lipnja 2017.
Animafest – 27. svjetski festival animiranog filma,
5. do 10.6.2017.

A kao Amidi Amid – član žirija kratkometražne konkurencije, izdavač i urednik stranice CartoonBrew.com, najčitanijeg izvora za industriju animacije u Americi. Autor je šest knjiga o animaciji, a njegova iduća knjiga, biografija pionira diznijevske animacije i jednog od legendarnih nine old men Warda Kimballa, objavit će se iduće godine. Nadamo se da će je Amidi i osobno predstaviti na Animafestu gdje je ove godine sastavio i program Nezavisni strip i animacija u SAD-u.

B kao Bordo – spominjali smo ga na ovom mjestu i proteklih godina kao dobrog duha festivala koji mu se ovaj put odužio Nagradom za životno djelo. Nakon oskarovca Vukotića, Bordo je drugi autor zagrebačke škole crtanog filma kojemu je pripala ta čast. Svoje brojne ljubavi – a baš je zgodno što mu je nagrada pripala na festivalskom izdanju posvećenom odnosu animacije i stripa – danas je sveo na tjednu karikaturu u Novostima. No crtiće, domaće i strane, gleda redovito. Tehnički su mu savršeni, ali nemaju priču pa budućim animatorima poručuje: Djeco, prvo učite pa onda radite crtiće. I Bordo zna o čemu priča; i on je učio dok je radio na Neugebauerovu Velikom mitingu, premijerno prikazanom prije 66 godina na istom mjestu gdje je Bordi prije nekoliko dana uručena počasna nagrada.

C kao Cvijanović Eva – kanadska autorica sarajevsko-pelješkog podrijetla odlučila je legendarnom National Board of Canada ponuditi Ćopićevu Ježevu kuću. Pronašla je hrvatskog koproducenta, proširila slavu o jednoj od najpopularnijih ovoprostornih priča po svijetu, premijerno prikazala film na Berlinaleu te na kraju prisvojila srca i visoke ocjene zagrebačke publike. Ježeva kuća je lutka-film, tehnički potpuno drukčiji od njezina prethodnika Bilo jednom više puta, sevdahom prožetoj priči o pokušajima izlaska iz opkoljenog Sarajeva koji završava djetinjom autobiografskom rečenicom upućenoj majci: Samo seljanke plaču. I tako Eva, uz pomoć animacije, nastavlja tražiti svoj topli dom.

D kao Dudok de Wit Michael – kratkim filmom Otac i kći osvojio je Oscara i Animafestov Grand-prix. Sada je došao s dugometražnom Crvenom kornjačom i opet zasluženo trijumfirao. U toj nijemoj egzistencijalno-ontološkoj studiji, nadahnutoj podjednako belgijsko-francuskim stripovima i Miyazakijem čiji se Ghibli studio uključio u produkciju, Dudok de Wit je na krajnje jednostavan način progovorio o smislu života. Film kreće u hrvatsku kino-distribuciju i zaslužuje da mu se još jednom vratimo.

E kao Expanded Animation – s terminom Proširenog filma već nas je podrobno od svojih početaka upoznavao 25 fps festival pa se sada prošireni film proširio i na proširenu animaciju. Posebno snažan dojam tu je ostavio Marten Isaak de Heer oživljavanjem goleme slike u stilu Bruegela i Boscha na kojoj gomila gnomova terorizira mala, bezopasna stvorenja. I sve to na novoj festivalskoj lokaciji, u tunelu Grič, koju drugi festivali mogu samo sanjati.

F kao Furniss Maureen – američka povjesničarka animacije, dobitnica ovogodišnje Nagrade za doprinos proučavanju animiranog filma. Iako se bavila i praktičnom animacijom, doktorirala je na onoj apstraktnoj i nakon toga napisala niz teorijskih sinteza među kojima ključnom mjesto zauzima The Animation Bible: A Pratical Guide to the Art Animation from Flipbooks to Flash. Osnivačica je uglednog časopisa Animiation Journal, a na Animafestu – kojemu je zahvalna za nagradu jer se animacija proučava u tišini i rijetko uz javna priznanja – predstavila je i svoju zapaženu povijest svjetske animacije A New History of Animation.

G kao Goeruenmez Duvarlarim: Kendine Guevensizlik Hikayeleri ili u prijevodu Nevidljivi zidovi: Priče o nesigurnosti kao jedan od rijetkih turskih crtića viđenih na festivalu. Turska ima snažnu kinematografiju, ali joj je animacija prilična egzotika, a film njujorške studentice Nurbanu prikazan je u Natjecanju filmova za djecu, ručno je nacrtan i progovara o vrućim pitanjima turskoga društva: identitetu, jeziku, seksualnoj orijentaciji i stavovima koje nije lako izreći.

H kao Hanibalove alpe – jedna od kultnih epizoda Profesora Baltazara trojca Zanininović/Kolar/Grgić. Bordo ju je uvrstio u svoj program Hrvatska animacija 1969., a bila je to godina kad je napravljeno devet, možda i najviše, filmova slavnoga serijala. Pa H može i kao Hrvatska animacija koja se autorski, produkciji i koprodukcijski nalazi u jednom iznimno potetnom razdoblju.

I kao Independent Animation – knjiga Bena Mitchella koja donosi pregled nekih od najvećih i najinovativnijih velikana nezavisne animacije što je zahvaljujući tehnološkom i kulturnom razvoju iznimno napredovala i proširila se. Mitchell u svom djelu zapravo prisnažuje davno uspostavljenu tvrdnju kako je vrijeme velikih škola i pokreta u animaciji prošlo te kako suvremena kreativnost crtića počiva na leđima jakih nezavisnih pojedinaca.

J kao Jian Liu – njegov Ugodan dan! je u dugometražnu konkurenciju Animafesta pristigao iz glavnog programa Berlinalea pa je sasvim jasno da ta humorna priča o mafijaškim šefovima-filozofima, ostarjelim plaćenim ubojicama i ljudima umornima od svega nosi društveno-kritički naboj čeprkanja po kineskom tranzicijskom društvu.

K kao Katabuchi Sunao – bivši scenarist Miyazakijevih filmova i asistent na njegovoj Kikinoj dostavnoj službi, po autorskoj poetici je ipak bliži jednom drugom majstoru anime Mamoruu Hosodi. U dugometražnoj konkurenciji predstavio se s pričom smještenom u 1945. kada je grad Kure razorno bombardiran, a U ovom kutu svijeta je snimljen prema mangi Fumiyoa Kounoa. Pa smo dobili još jednog punokrvnog Ghibli autora.

L kao Laguionie Jean-Francois – laureat ASIFA-ine nagrade za doprinos animaciji. Sudjelovao je u radu na The King and The Bird Paula Grimaulta, jednom od najvažnijih i najutjecajnijih filmova francuske animacije. U legendarnom Les Gemeauxovu studiju snimao je svoje kratke filmove, a na Animafest je stigao s Louise na obali, uz Crvenu kornjaču, vrhuncem dugometražne konkurencije, u kojemu se pokazao vjernim sljedbenikom Grimaultove snolikosti.

M kao Manivald – pobjedničko ostvarenje Natjecanja hrvatskog filma, a ove godine konkurencija je tu bila žešća nego ikad u novijoj povijesti. Njegova autorica je Estonka Chintis Lundgren koja je na svoju i našu sreću za svoju drugu domovinu izabrala Hrvatsku. Njezin naslovni lisac u svom izboru imao je puno manje sreće.

N kao Noćna ptica – dočekali smo i to; da u Velikom natjecanju kratkometražnog filma trijumfira jedan hrvatski film pa makar bio i manjinska koprodukcija. Najzaslužnija za to je slovenska redateljica Špela Čadež. Univerzalnost zgode o pijanom jazavcu prepoznao je cijeli svijet – podsjetimo samo da je film dogurao do Sundancea i brojnih drugih važnih festivala – a Animafestov Grand-prix zaokružio je tu veliku i uspješnu priču.

O kao Otomo Katsuhiro – autor Akire, najslavnije anime svih vremena, koju je realizirao prema vlastitoj mangi pa smo film vidjeli u pobočnom programu Strip u dugometražnom filmu. Vrhunac cyberpunka, izobličenost distopijskog metropolisa – Akira je slavu anime proširio na Zapad. Utješno je jedino što se bližimo Otomovoj 2019., a Treći svjetski rat još nije počeo. Ili?

P kao Patar Vincent i Aubier Stephane – diplomanti Belgijske škole La Cambre prije nekoliko su nas godina oduševili s Ernestom i Celestinom. Sada su se vratili s kultnim junacima Panike u selu Kaubojem, Indijancem i Konjem. Lijepo je kad se ljudi vraćaju.

R kao Rosto – bez ikakve sumnje najosebujniji gost ovogodišnjeg festivala gdje je stigao kao član žirija, ali i Majstor animacije. Punk, darkerizam, gotika, metal, Sandman, nadrealizam – sve je to Rosto, još od svog eponimnog internetskog grafičkog romana Mind My Gap. U današnje vrijeme kada svi jamraju protiv interneta, Rosto mu iskazuje vječnu zahvalnost.

S kao Strip – dovoljno je samo pogledati gore ili dolje pa shvatiti zašto su organizatori Animafesta ovogodišnje izdanje posvetili Stripu i animaciji te zašto su ta dva medija neraskidivo povezana.

T kao Trkulja Božidar – njegov Posljednji izazov uvršten je u kratkometražnu konkurenciju. Bivšem filmskom kritičaru to je drugi lutka film, ujedno i prvo djelo realizirano u novom Studiju za stop-animaciju Zagreb Filma. I u Posljednjem izazovu Trkulja vješto barata humorom kao i u prvijencu Priča s početka vremena. S ovogodišnjim Animafestom veže ga i ljubav prema stripu pa je sastavio i program filmova hrvatskih autora vičnih obama medijima.

U kao Underworld – serija kratkih uvrnutih filmova snimljenih u američko-novozelandskoj koprodukciji. Matt Campell i Kaz Prapuolenis ostvarili su minijaturni prototip prožimanja stripa i animacije te ih je Amidi smatrao neizostavnim u pregledu alternativne američke produkcije.

V kao VAF – što je kratica za Višegradski forum animacije posvećen novim talentima iz središnje i istočne Europe. Talenata s tog prostora je sve više pa ih valja predstaviti alternativnim kanalima prezentacije. Iz tog projekta stigao je i ovogodišnji pobjednik Studentskog natjecanja Mačkica Poljakinje Renate Gasiorowske.

Z kao Zagreb – ili Z for Zagreb; a kako drukčije završiti još jedno izdanje nego sloganom festivala kojega su brojni gosti i ovaj put proglasili najsrdačnijim na svijetu.





*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!