09:05 / 30.09.2016.

Autor: Cody Brown

Američke političke stranke

-

-

Foto: - / -

Današnji post posvećen je razlikama između američkih i europskih političkih stranaka.

Do ovogodišnjih predsjedničkih izbora u SAD-u, poznatih i kao Armagedon, ostalo je tek nešto više od mjesec dana. Pošto je Amerika jako moćna država, onaj kojeg njezini građani izaberu za predsjednika može, doslovno, utjecati na cijeli svijet. Kao, recimo, kad se Amerika malo jače prehladi, a ostatak svijeta dobije gripu. Zato želim iskoristiti ovih preostalih nekoliko tjedana do izbora da napišem 'Sve što jedan Hrvat treba znati o američkim izborima'.

Današnji post posvećen je razlikama između američkih i europskih političkih stranaka. Poneki čitatelj mogao bi se osvrnuti na izborni krajolik i pomisliti, 'kako je Trump uspio postati republikanski kandidat?' Ili, ako se vratite u 2008. godinu, mogli biste se zapitati zašto su demokrati za predsjednika nominirali crnca, srednjeg imena Hussein, čije se prezime rimuje sa Osama? To, jednostavno, zvuči kao loša ideja. Tko uopće izabire te kandidate?

Svatko može biti član

Za razliku od hrvatskih političkih stranaka, gdje se nekome može oduzeti članstvo, američke političke stranke ne raspolažu takvim mehanizmom uklanjanja članova. Biti demokrat ili republikanac stvar je osobnog izbora. Kad se jednom odlučite u koji ćete tabor, prilikom registracije za glasovanje na prvim izborima za stranačke predsjedničke kandidate, na listiću zaokružujete jeste li demokrat, republikanac, nezavisni ili 'ostalo'.

Isto vrijedi i za same kandidate. Kada se odlučite natjecati na izborima, jednostavno odlučite jeste li demokrat, republikanac ili nešto drugo. Ne trebati dobiti odobrenje šefova stranaka ili bilo koga u stranci. Samo kažete, primjerice, 'ja sam republikanac'. Obično morate platiti nekakvu naknadu i priložiti određeni broj potpisa podrške za vašu kandidaturu, pri čemu potpisnici ne moraju biti članovi stranke.

Svatko se može kandidirati

Kad se registrirate, morate se suočiti s ostalim takmacima za stranačku nominaciju na unutarstranačkim izborima. Na ovom stupnju, samo registrirani stranački članovi mogu glasovati za kandidatsku listu (obično je tako; neke savezne države imaju 'otvorene' izbore na kojima mogu glasovati i članovi druge stranke, kao i nezavisni glasači).

Za razliku od Hrvatske, ne postoji formalna hijerarhija ili stranačko vodstvo koje odlučuje o tome tko (ni)je na glasačkom listiću. Ne postoje rangirane stranačke liste. Nitko u političkoj stranci ne može kontrolirati tko je na izbornom listiću i na kojoj poziciji. I tako smo dobili prvog crnca kao predsjedničkog kandidata 2008. godine, kao i narančastog milijardera u utrci za američkog predsjednika 2016. godine.

Naravo, ne možete samo tako osvanuti na stranačkom listiću i očekivati pobjedu. Trebaju vam sredstva, poput novca i organizacije kampanje. Obično pomaže ako imate pristaše unutar stranke, kako bi vam pomogli da osigurate sve što vam treba. Ted Kennedy, brat Johna F. Kennedyja i svojedobno ključna osoba u Demokratskoj stranci, bio je među prvim pristašama Obame u kampanji 2008. godine, osiguravajući mu prijeko potreban legitimitet.

Daleko od Europe

Tako je Trump, čovjek koji nikad nije bio na javnoj ili državnoj funkciji, bio u mogućnosti osvojiti republikansku predsjedničku nominaciju. Nije mu trebala podrška stranačkih dužnosnika ili čelnika. Jedino u SAD-u takav autsajder poput Trumpa može osvojiti stranačku nominaciju pored nekog kao što je Jeb Bush, bivši guverner, a ujedno sin i brat dvaju bivših predsjednika. U nekom europskom sustavu, stranački vođe vjerojatno žele posao predsjednika države, pa bi kandidatu poput Trumpa onemogućili da se natječe za stranačku nominaciju.

Glavno je razumjeti da američke političke stranke ne odlučuju o tome tko su im članovi, niti tko se natječe protiv drugih kandidata na stranačkim izborima za predsjedničku nominaciju. To rezultira mnogim iznenađujućim kandidaturama, poput Trumpove 2016. i Obamine 2008. godine.


Kao hrvatski zet i Amerikanac kojemu je rodno mjesto Tulsa - Oklahoma, često sam šokiran, zbunjen, ali i ugodno iznenađen razlikama u načinu života između SAD-a i Hrvatske. Zato sam i počeo pisati Zablogreb. Ovaj blog zapravo je još jedan pokušaj da shvatim mnoge od tih razlika. Kao član engleske redakcije u međunarodnom programu Hrvatskog radija, želim dočarati Hrvatsku ljudima engleskih govornih područja i ujedno protumačiti ponešto iz tih dijelova svijeta Hrvatima. Glas Hrvatske na svojim mrežnim stranicama donosi i englesku verziju bloga.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!