11:36 / 21.12.2015.

Autor: Damir Matković

Damir Matković: Pirova pobjeda politike štednje

-

-

Foto: - / -

U Španjolskoj je vladajuća, Pučka stranka, relativni pobjednik na izborima, pa nema većinu u parlamentu.
I u Španjolskoj se pokazalo da stranka koja provodi politiku štednje gubi izbore, odnosno gubi glasove. Kao nedavno, u susjednom Portugalu, vladajuća Pučka stranka (desni centar) relativni je pobjednik izbora, ali s 28,7% glasova daleko je od parlamentarne većine. U Portugalu je vladu, u drugom pokušaju, sastavila ljevica, ali u Španjolskoj je stanje složenije i vrlo je vjerojatno da bi Španjolci uskoro mogli na nove izbore.

U prošlom sazivu Parlamenta, Pučka stranka Mariana Rajoya imala je 186 od ukupno 350 zastupničkih mjesta u Kongresu zastupnika (Congreso de los Diputados), donjem domu Parlamenta. Sada je osvojila 123 mandata, a za apsolutnu većinu trebala bi imati 176 mandata.

Inače, španjolski parlament (Cortes) ima dva doma: Kongres zastupnika i Senat (264) zastupnika. Zastupnici u Kongresu biraju se izravno, a senatori se dijelom biraju izravno, a dijelom ih delegiraju pokrajine. Iako je, nominalno, Kongres donji dom, on ima veće ovlasti nego Senat.

Na izborima 2011. pučani su dobili 45% glasova, a sada su, čini se, gubitkom glasova platili politike oštre štednje praćenu reformom radnog prava koja je ograničila prava zaposlenih. Stopa nezaposlenosti jest smanjena s 26% na 21%, ali i to je mnogo više od onoga što očekuju birači.

Vlada desnog centra oštrim je mjerama štednje uspjela pokrenuti gospodarstvo. Ove godine otvoreno je 600.000 novih radnih mjesta, BDP bi trebao zabilježiti rast od 3,1%, što je jedna od najviših stopa rasta u EU. Ipak, više od 29% Španjolaca na pragu je siromaštva, a 400.000 živi u iznimnom siromaštvu s prihodima manjim od 300 eura na mjesec. Među mladima, stopa nezaposlenosti je 49%.

Kako ne može devalvirati valutu, vlada je devalvirala plaće! U krizi najprije stradaju najlošije plaćena radna mjesta, pa usprkos velikim otpuštanjima, na papiru raste matematički prosjek plaća. U stvarnosti, agencija Thompson Reuters procjenjuje da su od početka krize plaće realno pale za 25%. Sve to presudilo je da Pučka stranka izgubi apsolutnu većinu.


Konačni rezultati su sljedeći: Pučka stranka (desni centar)   123 zastupnika        (28,7% glasova) PSOE (socijalisti)                        90 zastupnika        (22%) Podemos (radikalna ljevica)       69 zastupnika        (21%) Ciudadanos (desni centar)         40 zastupnika        (14%) male stranke                              28 zastupnika

Izbore je obilježio uspon dviju novih stranaka: Podemos (Možemo) na ljevici i Ciudadanos (Građani) na desnici. Obje stranke nastale na valovima krize koja je duboko prodrmala španjolsko društvo te gospodarstvo i institucije. Endemska korupcija proširila se među upravljačkom elitom. Zahvaćene su i tradicionalne stranke, velike kompanije, sindikati, pa čak i sestra kralja Filipa VI., infanta Cristina.

Iako je zapravo u korupcijski skandal uključen njezin suprug, bivši rukometaš Iñaki Urdangarín, i Cristina je morala svjedočiti na sudu. Kako bi sačuvao ugled kraljevske obitelji, kralj Filip VI. je 2015. sestri oduzeo titulu doživotne vojvotkinje Palme de Majorce. Tu je titulu za kćerku i zeta stvorio kralj Juan Carlos I. kada se 1997. Cristina udala za pučanina rukometaša.

I Podemos i Ciudadanos traže „demokratsku obnovu“ i veću transparentnost političkog života kako bi se stalo a kraj korupciji. Podemos vodi mladi sveučilišni profesor politologije Pablo Iglesias (37). Ciudadanos vodi mladi odvjetnik Alber Rivera (36). Stranka je počela kao regionalna, antinacionalistička katalonska stranka, ali se u posljednje dvije godine proširila po cijeloj Španjolskoj. Svrstavaju je u desni centar, ali oni sebe smatraju lijevfim centrom. Zapravo, najbolje bi se mogli opisati kao socijalno-liberalna stranka koja kombinira elemente desne i lijeve ideologije. Ove su nove stranke, a to su izbori jasno pokazali, otele birače dvjema tradicionalnim strankama (pučani i socijalisti) koje se na vlasti smjenjuju od 1982. Dvostranačju je u Španjolskoj, čini se, došao kraj.

Međutim ni eventualna desna koalicija, pučani i Ciudadanos, ni eventualna lijeva koalicija (socijalisti i Podemos) nemaju apsolutnu većinu za sastavljanje nove vlade. Usto, Ciudadanos su prije izbora poručili kako koalicija s pučanima ne dolazi u obzir.

Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE) pretrpjela je najteži poraz u povijesti. Već 2011. socijalisti su zabilježili svoj najlošiji rezultat (28,7% glasova, 110 mjesta) a sada su prošli još gore. Drugo mjesto po broju osvojenih mandata socijalisti duguju kompleksnom izbornom zakonu koji daje prednost ruralnim regijama i malim provincijama, a ondje su oni dobro zastupljeni. Od 2014. vodi ih Pedro Sanchez (43).

Zanimljivo je da čelnik pučana, premijer Mariano Rajoy, nije želio sudjelovati u tv sučeljavanjima u četvero. Pravdao se da nema vremena, jer takvo sučeljavanje traži mnogo vremena za pripremu. Pristajao je samo na izravno sučeljavanje s vođom oporbe.

Upućeniji kažu da je glavni razlog Rajoyeva nepristajanja na TV sučeljavanje dobna razlika. Naime, ostalo troje čelnika 20-ak su godina mlađi od njega, pa on stariji i sijed, među njima izgleda kao djedica iz neke druge priče koju je pogazilo vrijeme. Zato je umjesto njega u multilateralnim sučeljavanjima sudjelovala potpredsjednica vlade, atraktivna i pametna Soraya Saenz de Santamaria (43).

Procedura imenovanja premijera propisana je Ustavom iz 1978. Najprije se konstituira Kongres. Konstituirajuća sjednica zakazana je za 13. siječanj. Na njoj će novoizabrani zastupnici položiti prisegu i izabrati predsjedništvo i predsjednika Kongresa zastupnika. Nakon što je Kongres konstituiran, kralj se na privatnim audijencijama sa šefovima stranaka i parlamentarnih političkih skupina konzultira oko osobe mandatara.

Kandidat kojem je kralj povjerio mandat u Kongresu predstavlja svoj program i vladu i da bi bio izabran mora u prvom glasovanju dobiti apsolutnu većinu. Ako se to ne dogodi, Kongres u roku od 48 sati ponovno glasuje i tada je dovoljna većina glasova. Glasanje je javno. Ako ni tada nema većine kralj, nakon novog kruga konzultacija, mandat povjerava drugom mandataru. Ako u roku od dva mjeseca od prvog glasanja u parlamentu nitko ne dobije većinu, kralj raspušta Kongres i raspisuju se novi izbori.

Kao relativni pobjednik izbora, Mariano Rajoy je izjavio da je pripravan formirati koalicijsku vladu. S obzirom na rezultate, mala je vjerojatnost da će u tome i uspjeti. Istina, moguća je i „velika koalicija“ dviju tradicionalnih stranaka, ali za razliku od Njemačke, u Španjolskoj se to još nikada nije dogodilo. Analitičari procjenjuju da će kralj Filip VI. mandat za sastav nove vlade najprije povjeriti sadašnjem premijeru Marianu Rajoyu iako, matematički gledano, socijalisti imaju bolje izglede za okupljanje koalicije koja bi imala apsolutnu većinu.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!