12:00 / 09.06.2017.

Autor: Hrvoje Antonio Belamarić

Gdje su nestale osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju?

-

-

Foto: - / -

Vlada RH je opet zaboravila na osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, ali gdje su tu udruge i savezi osoba s invaliditetom koje trebaju brinuti o njima?
Vlada RH je opet zaboravila na osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, ali gdje su tu udruge i savezi osoba s invaliditetom koje trebaju brinuti o njima? Zašto to pitam? Zato što vidim da su osobe s invaliditetom apatične i da se po tom pitanju ništa ne radi. Imao sam veliko povjerenje u ministricu socijale Nadu Murganić koja vjerojatno pod pritiskom demografije i drugih projekata ne stigne rješavati probleme osoba s invaliditetom.

Osobe s invaliditetom nisu politički problem, a djeca s teškoćama u razvoju nisu jednaka kao i svaka druga djeca. Moja kolegica Elizabeta Biočina je nedavno napravila reportažu o oboljelima od spinalne mišićne atrofije. Naime, u Americi je otkriven lijek za tu tešku progresivnu bolest, a od 1. lipnja odobrila ga je i Europska zdravstvena organizacija. Sada je pitanje kada će se on početi koristiti u Hrvatskoj. Lijek je skup, ali za oboljele on znači život.

Ovo je jedan od niza primjera koji govore kako brinemo o djeci s poteškoćama u razvoju i kako nisu sva djeca jednaka pred Ustavom i Zakonom, a to dovoljno govori kako je roditeljima s djecom koje imaju neku poteškoću. I dalje postavljam pitanje gdje su nestale osobe s invaliditetom i djeca s poteškoćama tako da ih politika ne uvažava i ne pomaže im da pokušaju i imaju pravo ravnopravno živjeti kao i svi drugi građani RH.

Namjerno ovako suhoparno pišem zato što je naš život i suhoparan i težak, a svi ostali okreću glavu od nas, a mi šutimo, čekamo, čekamo, čekamo...

I opet će doći 3. 12. - Međunarodni dan osoba s invaliditetom i političari će okupiti udruge i saveze i fotografirati se s osobama s invaliditetom, licemjerno smješkati. Ponovno postavljam pitanje – Do kad ćete trpjeti da vam netko laže i da ne napravi ništa za bolje sutra osoba s invaliditetom i njihovim obiteljima? Nemojmo zaboraviti da u Hrvatskoj živi gotovo 12% osoba s invaliditetom. Te osobe nemaju pravo na normalan život i isključene su iz društva u kojem žive. Imamo saborsku zastupnicu osobu s invaliditetom Ljubicu Lukačić koja nije napravila mnogo za osobe s invaliditetom makar je imala i ima poziciju da može, mora i zahtjeva da se takvim osobama poboljšaju uvjeti života.

Dokle god će osobe s invaliditetom okretati glavu, šutjeti i gutati neće im biti bolje. Dokle god će pristajati na mrvice sa stola koje im daje Vlada i Sabor RH i dok ćemo svi gledati trgovinu u Saboru i pitati se gdje smo tu mi,  a oni će nam licemjerno govoriti da novca za nas nema, ništa se neće promijeniti. Nije sve u novcu nešto je i u Zakonima, nešto je u Pravilnicima, a nešto je i u dobroj volji.

Kako nitko tko je zdrav ne zna kako je osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju, pa tako i političari, onda je to problem. Zaboravili smo još jednu važnu činjenicu. Svijest za osobe s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju pokazuje samo tako da prilagodimo Zakone, Pravilnike i sve ostalo što je važno za tu populaciju, no s druge strane trebamo pitati je li svako dijete jednako pred Zakonom i Ustavom RH. Isto vrijedi i za osobe s invaliditetom.

Još ćemo vidjeti koliko će trebati osobama s invaliditetom, djeci s teškoćama i njihovim roditeljima da kažu – e, sad je dosta! Pa da krenu vršiti pritisak na Vladu i Sabor da im se daju prava koja oni zaslužuju.

Toliko od vašeg blogera.

Vikend će bit lijep, sunčan i topao, ako ništa drugo izađite van zbog lijepog vremena.


Hrvoje Antonio Belamarić




*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a   

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!