07:31 / 21.11.2015.

Autor: Hrvoje Antonio Belamarić

Halo doktori!

Hrvoje Antonio Belamarić (Foto: Dario Njavro)

Hrvoje Antonio Belamarić (Foto: Dario Njavro)

Foto: - / -

Ovaj blog posvećujem liječnicima obiteljske medicine i njihovim pacijentima ili korisnicima. To su inače osobe koje imaju prvi kontakt sa osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima.
Ovaj blog posvećujem liječnicima obiteljske medicine i njihovim pacijentima ili korisnicima. To su inače osobe koje imaju prvi kontakt sa osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. To je jedna divna struka, ali isto tako i neshvaćena u hrvatskom zdravstvu.

Ti liječnici rade u neadekvatnim uvjetima. Kako ništa u našem zdravstvu nije normalno tako i liječnici obiteljske medicine rade u malim ordinacijama koje više izgledaju kao garaže ili šupe nego ordinacije. Od njih se traži da rade male zahvate u neadekvatnim uvjetima i s neadekvatnom opremom. Neki čak nemaju ni tlakomjer, a kamoli skalpel da bi mogli napraviti manji zahvat.

Uloga obiteljske medicine biti vratar (gate keeper )zdravstvenog sustava - s ciljem rasterećenja bolnica, kako bi sekundarna zdravstvena zaštita odrađivala složeniju patologiju i bavila se onim što joj je i zadatak. Kako obiteljski liječnik može biti gate keeper zdravstvenog sustava ako po pacijentu ima maksimalno pet do sedam minuta, od čega pola mora potrošiti na unos podataka u računalo, slanje e-recepata, uputnica, pisanje ortopedskih pomagala, uputnica za povjerenstvo HZZO-a, za sanitetski prijevoz, ispričnice, razne potvrde za burzu, banku, školu, medicinu rada, dozvolu za bavljenje sportom, bacanje pikada, oslobađanje od TV pretplate... da ne nabrajam dalje jer je lista predugačka.

Broj pacijenata po timu je prevelik, kroničan je manjak liječnika u primarnoj , a isto tako i u bolnicama, a zdravstvena vlast ne čini po tom pitanju mnogo; da osoba s invaliditetom ne bi morala ići kod specijaliste da im obradi neku ranu ili kompliciraniji zahvat i izgubi cijeli dan. Sljedeći problem koji će vam se javiti su isti ti liječnici koji će nažalost morati otići van raditi ne samo zbog boljih uvjeta rada nego i zbog većih plaća jer ipak su oni potrošili svojih minimalno šest godina na svoje obrazovanje. Moraju se stalno obrazovati jer medicina napreduje, ali u zemljama jugoistočne Europe još to ne razumiju pojedini političari pa nam mladi liječnici odlaze jer kada uđu u prve ambulante u Hrvatskoj najradije bi istog trena izašli jer izgledaju kao da smo u 50-im godinama prošlog stoljeća.

Jedan veliki problem su jednako tako stariji liječnici obiteljske medicine koji su izgubili motivaciju da rade u sustavu zdravstva jer su ih pretvorili u e- liječnike i administratore. Ne bave se primarno ljudima kojima treba pomoć i koje treba liječiti. Ako se u Hrvatskoj ikoga više može izliječiti.

Često razgovaram sa svojom liječnicom obiteljske medicine kojoj neću odati ime jer je to tajni podatak, ali ona mi ukazuje na problem da liječnici obiteljske medicine imaju veliki broj pacijenata po pojedinim ambulantama. Jest da njima po pacijentu raste glavarina za prostor pa tako im je važno da imaju što više pacijenata, ali onda se oni ne mogu posvetiti svakom pacijentu onoliko koliko bi trebali. Pacijenti ulaze i izlaze iz ambulante kao na traci!

Pojedini liječnik u danu obradi do 60 pacijenata plus pisanje lijekova, bolovanja i slanja specijalisti. Sada se postavlja pitanje kako je to sa osobama s invaliditetom. Takve osobe ne mogu se skinuti i obući u roku 3 do 5 minuta. S druge strane same osobe s invaliditetom imaju višestruke teškoće pa liječnik mora posvetiti više vremena da bi im napisao adekvatnu terapiju, ali kako kad smo rekli da liječnici rade u neadekvatnim uvjetima. Čak i danas u manjim mjestima imate ambulante koje nisu prilagođene za osobe s invaliditetom i one ne mogu do svoga liječnika u ambulantu. U takvim slučajevima liječnici idu u kućne posjete. Često je to u drugom mjestu ili selu od onoga u kojemu liječnik radi. Tada svaki liječnik izgubi po sat vremena samo da bi došao do svoga pacijenta. Ne dao Bog da se dogodi neki hitan slučaj i da liječnika u tom trenutku nema u ambulanti. Kako onda riješiti problem?

Ako smo već u Europskoj uniji onda bi bilo dobro da se držimo standarda koliko liječnik može u jednome danu primiti pacijenata i moramo napraviti trijažu - što je potrebnije, brža intervencija ili zahvat. Jednako tako moramo početi više vrednovati liječnike obiteljske medicine i dati im veću plaću. Ne zbog toga da bi oni ostali raditi nego da bi sutra ti ljudi imali uvjete prvo za rad, a drugo da bi ostali u Hrvatskoj te da ne bi morali bježati van.

Ovo je moj skromni doprinos liječnicima obiteljske medicine jer su mi puno puta pomogli i nemojmo zaboraviti oni su prvi koji čuju sve traume koje se događaju pacijentima i njihovim obiteljima.


Vaš bloger na kotačima,


Hrvoje Antonio Belamarić



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!