12:28 / 18.11.2015.

Autor: Jelena Barukčić

Ime žrtve

Jelena Barukčić

Jelena Barukčić

Foto: - / -

Prije 24 godine pao je Vukovar, i to nakon tri mjeseca nesmiljenog razaranja. S njim su pali i životi nevinih ljudi, obitelji, prijateljstva, međuljudski odnosi i vjera u čovjeka.

U hrvatskim kalendarima 18. studenoga najbolniji je datum. Prije 24 godine pao je Vukovar, i to nakon tri mjeseca nesmiljenog razaranja. S njim su pali i životi nevinih ljudi, obitelji, prijateljstva, međuljudski odnosi i vjera u čovjeka. Na taj dan nas posjete tuga, bol, ljutnja, ali i ponos. I teško nam je što smo sami, što međunarodna javnost naizgled ne mari za 18. studenoga.

Shvaćam taj osjećaj, ali ne razumijem zašto u ime pravde vrijeđamo sjećanje na druge, također nevine žrtve. Prije samo dva dana u Hrvatskoj je, kao i u ostatku Europe i svijeta, odana počast žrtvama monstruoznih terorističkih napada u Parizu. Proglasili smo Dan žalosti. U meni su žaljenje izazvali i brojni agresivni komentari na društvenim mrežama i portalima u povodu te odluke. Zajednički im je nazivnik bila misao – kakvo licemjerje, zašto bismo suosjećali s tom Francuskom,  gdje su bili oni '91.?

Život za tuđu domovinu
Pa, neki od njih bili su u Domovinskom ratu.

Jean-Michel Nicolier hladnokrvno je ubijen na Ovčari. Još sedmero njegovih sunarodnjaka doživjelo je istu sudbinu. Ukupno 73 Francuza borilo se na strani Hrvatske. Isključivo zbog vlastitih ideala i želje za pravdom. Borili su se i život dali za tuđu domovinu. Bismo li mi isto učinili danas? Ako ništa drugo, barem možemo pokazati solidarnost u teškim trenucima. Jer nije li licemjerno imenovati most po Francuzu koji je bio uz nas kad nam je najviše trebala pomoć, a ne biti u stanju odati počast kad se u njegovoj domovini dogodi tragedija?

Žrtva nema nacionalnost
Mnogi ukazuju na to da nekim drugim tragedijama u svijetu nismo pridali ni približno toliko važnosti kao ovoj, pariškoj.  Slažem se. No, nećemo ništa promijeniti bijesnim i gnjusnim komentarima o ubijenima u glavnom gradu Francuske. Time zapravo radimo ono što kritiziramo. Treba zadržati dostojanstvo i ponašati se onako kako bismo htjeli da se ponašaju prema nama. Samo je jedna istina – nevina žrtva je nevina žrtva, bez obzira na porijeklo i ime. A među onima u Parizu bilo je i drugih nacionalnosti, vjera – pa tako i Milko Jozić, Belgijac hrvatskog porijekla. Bilo je i žrtava muslimanske vjeroispovijesti, npr. Amine Ibnolmobarak.

Isto je bilo i u Vukovaru – u njegovoj obrani stradali su ljudi koje je prvenstveno povezivala ljubav prema gradu. Ništa drugo nije ni bitno.

Vukovarska opomena
Za mene Vukovar znači suosjećanje, ljudsku snagu i izdizanje iznad lošega. Naučio me da se uvijek i bez iznimke trebamo boriti protiv i osuditi zlo, gdje god da se ono događalo. Zato danas i uvijek žalim za svim nevinim stradalima – zvali se oni Milko, Jean-Michel ili Amine.
---------------------------------------------------------------
Otkrivanje novih i zanimljivih mjesta, ljudi i događaja veseli me, a još više me veseli kad ta otkrića mogu podijeliti s drugima - upravo tomu služi ovaj blog. Pri tome, kao jedna od Njemica u međunarodnom programu Hrvatskog radija Glas Hrvatske, posebno želim približiti našu zemlju sa svim njezinim zanimljivostima njemačkim govornim područjima. Stoga na stranicama Glasa Hrvatske možete pronaći 
njemačku verziju bloga.


*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Foto: Miranda Cikotic/PIXSELL

Foto: - / PIXSELL

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!