17:08 / 05.04.2017.

Autor: Mladen Iličković

Klepetanje opsjenama

-

-

Foto: - / -

Klepetan se, tvrdi vlasnik jedne slavonske kuće na kojoj je jedan par roda svio gnijezdo, opraštao prošle godine od njega jer je znao da će skončati negdje daleko.
Klepetan se, tvrdi vlasnik jedne slavonske kuće na kojoj je jedan par roda svio gnijezdo, opraštao prošle godine od njega jer je znao da će skončati negdje daleko. Nije to početak neke bajke ili vica gdje dijete na kraju spušta na očev odgovor o svojemu porijeklu (kako je otac stvarno bio neizbirljiv) već je to prepričana izjava iz vijesti jedne televizije s nacionalnom koncesijom.

Zašto me je zasmetala? Možda sam frustriran zato što nema više običnih ljudi u vijestima s kojima se možemo identificirati, ljudi kojima se možemo diviti zbog njihovog truda da nešto postignu, da nauče ili da se žrtvuju… Ja se ne mogu identificirati s ljudima koji se primaju svega bez ikakvih ustručavanja pa tako glade ptice iako to pticama nije drago, popravljaju im gnijezdo iako to one mogu bolje, uzimaju ima pera da bi djeca pisala s time iako djeca mogu pisati i olovkama, ljudima koji su sigurni da se ptica od njih oprašta iako ona samo maše krilima...

Dobro, neka se širi svijest o zaštiti prirode i takvim opsjenama... umiruje me jedan ornitolog, no meni se čini da onda pravi stručnjaci koji po tri mjeseca sjede u vodi (poput mojih kolega Mirka Vojanića i Dominika Zena koji su tako čekali crnu rodu u Kopačkom Ritu) da bi nešto proučili izgledaju nepotrebni a njihov trud uzaludan... i da korporacija umjesto da financira neki pravi projekt zaštite (recimo pronalaska i kažnjavanja obijesnih lovaca koji pucaju u grabljivice) uzme tu priču da je stavi na vodu koja se nalazi u plastici iz koje se otapaju otrovi i za koju Gazda plaća smiješnu koncesiju od 3 lipe po litri jer mu je to tako država snizila/dopustila...

Ili bih trebao gledati na to ovako: umirovljeni domar zaista je žarko želio da mu Klepetan maše kad odlazi i neka mu je ta njegova stvarnost? I on ima pravo svoje vrijeme trošiti kako mu je volja, možda on ima pravo pričati priču o vjernosti koja je rijetka među ljudima a oni biti dirnuti time iz iste potrebe za nečim sigurnim. Premda je to samo priča, premda pravi centar za operaciju ptica nema dovoljno sredstava za spašavanje pa tamošnji voditelj često važe hoće li spasiti onu jedinku koja pripada ugroženijoj vrsti i upravo zato jer živimo u dobu kad nije bitno što je istina nego koliko je netko bogat i glasan i agresivan i primitivan i voljan iskoristiti neku našu čežnju.
Ne, ne mogu… ne mogu se odreći razmišljanja.



*Iznesena mišljenja ili stajališta autora ne odražavaju nužno stajalište HRT-a

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!